Prijava komentara

     Zašto želite da prijavite ovaj komentar? (Primer: vulgaran, uvredljiv, irelevantnan,...)
Prijavi Nazad
Vaša ispovest je uspešno poslata i uskoro će se naći u sekciji Budi Admin.
Ne možete ostaviti više od 5 ispovesti dnevno.


#3154641
22 Mar 24
Digne mi se kosa na glavi kad neko krene sa onim “da li devojke znaju da mi muškarci ne volimo veštačke nokte/šminku/farbanu kosu/tu i tu odeću”. Aman bre više, ne zanima me. Ne vrti mi se život oko toga šta vi volite ili ne volite, jer da mi je to zapravo bitno onda bih se, jelte, tako i sređivala.
372
72
48
share
odobravam
osuđujem

#3154653
22 Mar 24
Imam 24 godine. Ako do sad nisam imala nikoga, ne znam zašto bi i sada. Dok sam bila mlađa nadala sam se da ću i ja upoznati nekoga s kim ću se razumjeti, međutim ništa od toga. Godine su se već nakupile i samo imam osjećaj da bi bila čudna u potencijalnoj vezi zbog nepostojećeg iskustva u svemu.
253
306
90
share
odobravam
osuđujem

#3154447
22 Mar 24
Nikada se ne bih odrekla nasljedstva ili imovine u korist brata, sestre, njihove djece, u korist muza, djece ili bilo koga, da mi je ispao iz oka, pa imala djecu ili ne imala, bila razvedena ili udata, svejedno im. Za svako ljudsko biće je potrebno da posjeduje imovinu a posebno za ženu i hvala Bogu pa nisam dio balkanskog mentaliteta da moram sebe da žrtvujem za nekoga ili nešto niti emocionalne ucjene pale kod mene. Ako me zamrziš ili prekineš kontakt sa mnom zbog toga, samo naprijed, nećeš mi nedostajati.
1563
124
53
share
odobravam
osuđujem

#3154618
22 Mar 24
Svaki dan razmišljam da odem živjeti u drugi grad ili državu, gdje me niko ne zna, da prekinem dugogodišnju vezu koja to i nije, da se s nikim ne čujem ni vidim. Da samo radim nešto da preživim i tako do smrti. Loše mi je od same sebe, svaki dan mi se plače kad krenem razmišljat koliki sam neuspjeh.
255
26
15
share
odobravam
osuđujem

#3154543
22 Mar 24
Imam 25 godina i počela sam da sedim zbog stresa…
256
29
16
share
odobravam
osuđujem

#3154333
22 Mar 24
Rodila sam prije 6 mjeseci. Volim svoju bebu najviše na svijetu. Ali ne prepoznajem sebe, ne znam osobu iz ogledala, ne znam čije je to tijelo, uz sve to pucaju me i hormoni. Opadanje kose, stomačić, višak kilograma. Kao da nisam ja. Svjesna sam da te stvari primjećujem samo ja ali ne mogu si pomoći. Kada prođe to sve? Hoću li se ikada osjećati kao ja?
512
34
30
share
odobravam
osuđujem

#3154671
22 Mar 24
Vidim malo, malo pa opet krene ono famozno “ko treba da plati kafu na dejtu”. Kratko i jasno — muškarac. I ovo kažem kao žena koja i sama super zarađuje. I u vezi sam i više nego korektna, volim da mu kupim neki lep poklon, spremim lep ručak/večeru, pripremim iznenađenje i tako to. Ali volim i ja kad je muškarac džentlmen, a ne kad krene da se svađa oko neke pišljive kafe, koju je on (u 99% slučajeva) inicirao. Volim kad pokaže da mu je stalno i da je zainteresovan, volim kad mi kupi buket, bombonjeru, kad mi otvori vrata ili pridrži kaput, iako oboje imamo ruke, jelte…Nikad mi se nije desilo da neki momak predloži da na dejtu svako plati svoje piće, hvala Bogu, ali kad bi se to dogodilo znam da posle toga drugog dejta ne bi ni bilo.
725
83
109
share
odobravam
osuđujem

#3154644
22 Mar 24
Mrzim kada se na poslu ljudi bave time šta ko jede. Mani me se čoveče, svi smo odrasli, hoću da dva dana jedem sendviče i pice, ne moram kuvano svaki dan. Imala sam loš dan juče i danas i tešim se brzom hranom, već od sutra se vraćam na staro, ali ne treba da mi komad pice zastane u grlu jer je neko rešio da glumi policiju za hranu. Pritom baš ti ljudi, koji me komentarišu, ne žele mi dobro, to je zasigurno, znam iz 100 nekih postupaka, seju zlobu na sve strane, a glume brigu tu gde ne treba.
320
15
11
share
odobravam
osuđujem

#3154623
22 Mar 24
Sama sam posle razvoda već tri godine. Živim sa dvoje dece. Imam svoju kuću, svoj posao, svoj auto, mogućnost da deci obezbedim normalne uslove za život, bez obrzira na to što njihov otac slabo, skoro nikako ne učestvuje u njihovom životu. Deca su raspoložena, zadovoljna, napreduju u školi, imaju sve što im treba. Pomalo sam usamljena iako sam retko sama, imam osećaj da mi treba partner a prosto se ne usuđujem da se upustim u bilo šta. Izgovor mi je najčešće da nemam vremena ni prilike za nove ljubavi ni poznanstva i samim tim se i ne trudim. A opet osećam da mi treba pažnja muškarca, emocija ...i zbunjena sam želim a ne želim.
297
24
21
share
odobravam
osuđujem

#3154505
22 Mar 24
Kad ja uopšte nisam htjela seks, momci su htjeli sa mnom. A sada kad se konačno nenormalno palim na svog nmomka koji će da me ženi, on tradicionalan ni ne razmišlja o seksu uopšte! Užas.
71
227
38
share
odobravam
osuđujem


Budi Admin!
Arhiva