Naučila sam…
Da je bolje biti sam nego s ljudima koji te tapšu po ramenu dok im gledaš u oči, a pljuju te čim se okreneš.
Videla sam kako se neki smeju jedni drugima, a posle dva koraka im se usta pune ogovaranjem.
Videla sam i one što pljuju nekoga do juče, pa ih sutra vidiš zajedno kao da su najbolji na svetu.
I zato danas biram tišinu pre društva, iskrenost pre mase.
Jer život je prekratak da ga trošiš na ljude koji ne znaju ni ko su, a kamoli ko si ti.
Nervira me što ljudi misle da izgledam dosta mlađe nego što jesam, pretpostavljam da će mi to za 20tak godina biti kompliment al sad nije :/
Toliko dobro vidim kroz ljude, toliko jasno vidim gde svaki razgovor vodi, toliko jasno vidim dinamiku svih interakcija u grupi, da mi sve postaje isprazno…
Ne mogu da opišem osećaj kad me otac sačeka na stanici, pa stižemo u našu ulicu i ugledam kuću. Uvek je tu negde i majka. Shvatila sam koliko je to lepo tek kad sam se preselila. Samo nek još dugo ima ko da me čeka.
Ono što mi se posebno sviđa s mojim prijateljem strancem je što kad sam rekao da moram ranije izaći s posla jer imam zakazano u bolnici, nije pitao ni što ni kako. Naravno, da sam rekao drugačijim tonom ili da sam inače govorio o tome, sigurno bi nešto rekao. A spomenuo sam mu jer je zvao da izađemo u ta doba. Sviđa mi se to poštovanje privatnosti, ako sam ne želiš nešto da kažeš o intimnoj stvari, neće te pitati. Moji domaći jarani odmah kažu "šta ti je bolan" ili "šta'š u bolnici jadan ne bio".
Peta godina faksa - zašto ovaj faks, jel mi ovo dosadilo, što ako ne dobijem poso koji želim; napustiti ovu karijeru/budućnost i početi drugu iznova koja me isto zanima.. Veselo mi u mislima!
Bila sam 5.razred, ujutru polazak u školu, a tata stiže iz treće smene i nosi sendvič, ako nije imao pola kile, kaže nije mogao da ga pojede. Rekoh daj ovamo. Sednem za vreme odmora, pojedem lepo sendvič, svi su me zvali Kavurma-Mesara, ali mene je baš bilo briga. Od svih užina, taj sendvič najviše pamtim, jer je bio po mojoj meri. Sad sam napravila isti i poslala sliku tati, da ne brine, ne menjam se 🤣 moj muž misli da imam gliste koliko jedem 🤣
Nisam bežala od toga da ima i moje krivice, vučem i ja neke svoje repove iz prošlosti, ali sam mislila i da je do njega. Da mu je od razvoda prošlo malo, da i dalje nije spreman na vezu i da potpuno veruje nekoj ženi. Evo ga šeta novu devojku, postavlja slike sa njom. Izgleda da je ipak bilo samo do mene.
Tačno ću skočiti sa mosta ako još jednom vidim da je neka "cool i moderna" mama dala detetu neko "unikatno ime" poput: Lana, Rea, Dea, Mia, Prkila, Kia, Lara, Kalatea, Adigeja, Dorotea, Tea, Pantelejmona, Ramonda i sl. Već sam čula za treću Prkilu u ovoj godini. Moj mali rođak ima dva druga u zabavištu koji se zovu Šeboj i Junak. Junak, jbt!