Slušala sam na radijskoj stanici emisiju a pitanje je glasilo "da li biste odali prijatelja koji vara & da li biste se i dalje družili sa njima?". 99% odgovora je glasilo "da" gdje su čak nonšalantno objašnjavali kako su to dobri ljudi ili kako dođe do zasićenja pa treba promjene,itd.😱 Pa ima li iko vjeran danas?
Moj otac je majstor (građevinac) sagradio pola grada i okolinu (kuće, objekti ma sve) i kao mala sam oduvek sanjala da kad porastem i udam se, da će on i moju kuću da sagradi. Sad imam 22 godine a on 54 i shvaćam da će biti star, možda neće ni biti živ kad budem gradila kuću...boli me...
Uvek me je nerviralo kada deca prisluškuju tuđe razgovore, a sad i moja to rade.
Plašim se da neću moći da preživim kada moja mama bude umrla...
Ne razumijem ljude koji između početka i sredine dvadesetih žele imat djecu.
Postoje roditelji koji ne vole svoju decu podjednako. I to se vidi na svakom nivou i materijalnom i emotivnom... i tako je celog života.
Kada negde putujem sam, volim da dogovorim susret sa nekim preko aplikacije i da samo ostavim otvorena vrata od hotelske sobe i da ne znam ni kako ta osoba izgleda pre nego što uđe. Znam da je rizično, ali do sada sam imao samo jedno loše iskustvo. A bar deset vrhunskih provoda.
Imam 34 godine i ugledala sam nekoliko sijedih na kosi. Nikad se nisam farbala. Mislim da je došlo vrijeme za prvo farbanje, samo ne znam kako ću to podnijeti jer meni sama farba užasno smrdi i dođe mi muka od njezinog mirisa. Strah me da ne povratim od nje u salonu.
Obožavam slane pržene pistacije, al mrzim sve ostalo od pistacije: sladoled, kreme, fil od kroasana i slično...