Da li sam jedini koji je imao trojku sa bivšom i sadašnjom devojkom?
Meni nisu jasne ove manikirke koje zakazuju termine mesec-dva unapred. Ja kapiram da neko ima više posla i da je gužva, ali meni to(uopšteno) nije jasno. Prvo, van pameti je čekati tako dugo(osim ako neko nije baš zapeo da radi kod te osobe). Drugo, evo primer: ta što je zakazana za mesec dana ili više, dobije termin, a šta će za korekciju? Ko zna koliko njih ima pre nje koje su isto tako čekale sto godina i kad će doći na red sledeći put, pitanje je, a nokti bi trebali da se sređuju na svake 3-4 nedelje. Čisto sumnjam da neko može da tako da funkcioniše duže vreme. Treće, ko zna šta se može desiti za mesec dana i da li će ta osoba uopšte doći na taj termin,može da joj iskrsne nešto. I šta onda? Ja bi primala određeni broj klijenata, dovoljno, a ne preterano. Ako iko može da postigne takav tempo, svaka čast. Bez obzira koliko radnica imaju. Meni to deluje neizvodljivo na duže staze, možda grešim, ali takav sam utisak stekla.
Već duže vremena pokušavam doći do vrsta jednih ukrasnih koka koje bi držala kao kućne ljubimce manje su nego obične kokoši na koje smo naviklii nigdje ih nisam mogla pronaći svi koji su prodavali su bili daleko onda sam kupila mali inkubator najjeftiniji i bacila sam u potragu za jajima malo je kasnila pošta ali ništa pretjerano danas je šesti dan inkubacije i nasumice sam provjeravala jesu li se krenula razvijati u jednome vidim embrij tako sam sretna osjećam se kao prava trudnica.
Ne volim da razgovaram sa napušenim ljudima. Smaraju me sa svojim smijehom.
Dođem iz inostranstva u svoj rodni grad na odmor, sve mi čudno, nemam sa kim da se družim, ljudi ne idu nigde, ne druže se, grad pretrpan svuda gužva i neki novi likovi, bukvalno sam veći stranac ovde nego tamo preko u tudjoj državi...šta se to desilo i kuda dalje sa ovim stvarno mi nije jasno, imam sve a duša nikad praznija, a još gore bi bilo da sam ostao...
Ostavio me je verenik tako što je samo otišao iz našeg stana dok sam bila na poslu. Nije mi ništa rekao dok se nisam vratila i videla da nrma stvari. Rekao je da je to uradio, jer vidi da ja dajem 1000% sebe, nije mi ništa teško, a on ne može da uzvrati i zbunjen je, ne zna šta će sa svojim životom. Ne znam kako da se sastavim... 2 meseca živim kao da ne živim...
Nedavno mi se u majicu zavukla osa i izbola me cijelu dok ju nisam uspjela izbaciti. To je stvarno bilo traumatično za mene jer se i inače bojim insekata koji lete. Nisam mogla prestati plakati dva sata. Zvala sam muža koji mi se nije javio, poslala sam mu poruku na koju nije odgovorio. Nakon 4 sata je došao doma i ponašao se kao da to nije ništa strašno. To što sam mogla završiti na hitnoj da sam alergična, nije ga brinulo. Na kraju me utješio Chat GPT. Baš sam jadna.
Kada sam imala 16 godina bila sam na moru u CG sa roditeljima i seli smo u jedan kafić blizu plaže. Ja sam pitala konobara za šifru od interneta i on mi je rekao pitaj šankericu. Pošto tada nisam znala za tu foru otišla sam do šanka i pitala, a ona mi je objasnila da je to šifra. Znam da je trebalo da bude smešno, ali meni nije bilo jer sam tada imala problema sa anksioznošću i paničnim napadima i osećala sam se baš glupo i jadno. Na kraju mi je kafa presela i nisam je ni popila.
Otišao sam s drugom dobrim na more, a trebao s devojkom, duga priča, shvatio sam sam da sam se žestoko zaje*ao. Živi sam u svom stanu roditelji i brat su u inostranstvu i postao je jako samoživ od takvog života. Kad se probudi ranije nema obzira ronda pravi buku i neke zvukove ko da nije s ove planete kad god mu se kaže čak i lepo nadrnda se vređa histeriše gore nego devojčica od 13 u pms. Ja vozim on pored sedi obukao majicu bez rukava i diže ruku gore napomenem par puta da mu se oseti znoj ako može da ne diže "pa šta hoćeš znojim se vruće je i ti se znojiš sad ja zbog tebe da ne dižem ruku šta ti sve smeta" a ja da povratim... Više sam se umorio psihički nego odmorio. Sve mu smeta, nervozan, besan na sve, bolje bih se odmorio da sam sam išao iako sam uplatio za dvoje... Mislim da ću od sad sam na sve odmore do daljnjeg.
Imam 25 godina i roditelji mi ne daju sa dečkom na more...