Završila sam master studije psihologije pre sedam godina u Zagrebu. Danas radim kao HR menadžer u jednoj od najvećih konsultantskih firmi u Srbiji. Pored toga, specijalizovala sam KBT psihoterapiju i radim kao psihoterapeut u privatnoj praksi. Radim samo vikendom. Mesečno zaradim od tri do četiri hiljade eura. Ovo pišem kako bih ulila malo motivacije budućim kolegama.
Odrastao u siromaštvu, nikad imao svoju sobu, studirao u studentskom domu. Zato mi nakon faksa nije bio problem raditi zimske i ljetne sezone (5+5 mjeseci). Radio noćne smjene na recepciji, pa dobivao i veću plaću dok sam igrao igrice, gledao filmove, učio jezike. Jeftino naučio skijati i roniti jer sam njihov kolega, socijalizirao se, kupio motor za po moru, tako da na te godine nikad nisam gledao kao bačene. Nakon 4 godine tako, u kešu platio manji stan doma. Zbog vlasništva stana i ubiranja najma sam napokon i službeno kreditno sposoban, pa sam digao kredit za još veći stan koji moja austrijska sezonska plaća bez problema otplaćuje, a još mi ostaje za uživanje i etf-ove. Neki dan sam napunio 29 godina i ne mogu vjerovat koliko sam sretan i kako sam uspio iskoristiti sustav u svoju korist :)
Stvarno ne znam kako pojedine muškarce nije sramota da se ponašaju kao slobodni momci, a uveliko su vezama ili brakovima i to sa decom. Da bi se tako ponašali morate najmanje 3 osobe da ne poštujete, pre svega sebe, svoju partnetku i dete. A onda i žene kojima se nabacujete.
Prije jedno 6 godina sam anonimno preko Facebooka (imala sam 20 godina) uputila pitanje u jednoj grupi namijenjenoj takvi temama - trebam li otići u inostranstvo ili ostati i završiti fakultet. Mnogi su mi pisali da ostanem i završim pa onda da idem, hvala im puno jer sam ih poslušala i zaista sam profitirala!!!
Kad sam njega upoznala dugo nisam mogla da se naspavam. Iz nepoznatog razloga sam se budila ranije, bila umorna, ali opet raspoložena i puna energije. Kasnije sam shvatila da je taj razlog zaljubljenost. Da, prvi put mi se to desilo tek sa 25. To mi je bio prvi dečko i volela bih da je ostao u tako lepom sećanju.
Devojka me je ostavila nakon što je saznala da sam lečeni narkoman. Zabavljali smo se oko pola godine, te nisam ni planirao odmah da joj kažem. Ispao sam po njoj gnusni lažljivac, prevarant i ostavljen sam uz najgnusnije uvrede. Ja jesam grešio, ali smatram da zaslužujem šansu. I ne želim da je kvarim tako što ću odmah reći da sam grešio tu i tu. Čist sam odavno, završio školu, radim, ne vidim sa starim društvom. Ništa me ne vezuje za taj život.
Pratim redovno na ig i svim ostalim društvenim mrežama šta moj dečko lajkuje, od stranica i njihovih objava, do drugih ljudi, u postojećim pratiocima i da li ima nekog novog. Smatram kad je već javno dostupno da treba da budem upućena u taj deo digitalnog ponašanja partnera. Jedino me smara što to radim svaki dan, iscrpljujuće je.
Ne znam kako ovo da sročim. Volim dečka ali on mene previše voli. Zasipa porukama, ljubomoriše i ako se nekad ne vidimo onda je drama. Kada smo više dana zajedno posesivan je u toj meri da mu smeta kada gledam film a ne dajem mu pažnju. Čim vidi da mi je nešto drugo interesantno prekida tu radnju. Ima toliko stvari koje mi se sviđaju ali ovo mi smeta.
Osudite me do mile volje, nazovite me pećinskim čovekom, ali mislim da ako su veza i brak zaista ozbiljni, nema šta da partneri posebno i svako za sebe ide u noćne provode (klubovi, kafane, festivali, pa čak i neki koncerti u sitne sate). Najpre nepoštovanje prema partneru. To su mesta gde je frekvencija seksualnih spopadača najveća, o drogi i bezbednosnom rizicima da ne govorim. Moja supruga i ja imamo identično mišljenje po ovom pitanju. Ne radi se tu o nedostatku poverenja ili šta takvo. Ide ona na kafu sa prijateljicama, odem i ja sa prijateljima do nekog pub-a u dogledno vreme, ali da idemo po klubovima samostalno (a zovu nas) ne pada nam na pamet. Idemo redovno na koncerte, predstave i živu svirku zajedno i svi pokazuju u nas koliko smo zaljubljeni. Ne pada mi na pamet da koketiram sa kojekakvim klinkama, niti njoj da joj uleću kojekakvi buzdovani. Inače, viđam stalno kafanske tipove i klaberke koji su u "ozbiljnim" vezama i ne trpe "ljubomoru" kako varaju osobe sa kojima su.
Poreklom sam iz Srbije ali živim u Nemačkoj. Surpuga je Nemica i rešili smo da se preselimo u Švajcarsku. Njoj je lako - posao, stan i to je to. Meni je neophodna boravišna/radna dozvola i stotinu drugih čuda. Nije sve ispalo kako smo zamislili i ona je već otišla a ja u Nemačkoj čekam. Ona tamo sama a ja ovamo sam a koliko će trajati niko ne zna. Tri meseca je već prošlo.
Ne sećam se da mi je iakada bilo ovako teško. Taj jedan papir koji pravi toliku razliku!