Kako da kažem dečku da mu smrdi iz usta, a da ga ne povredim?
Kada se loše i teško osećam psihički, i kada trening i priroda ne pomaže uđem na YT profil Faraya Faraji i slušam pesme. Najviše su mi prirasle rimske, i skoro svaku reć sam znao i to još iz latinskog iz srednje. Sons of Mars (Martis filii), SPQR i Legio XIV Gemina, prosto imaju neku veličanstvenu energiju. Mi muškarci nismo rođeni da sedimo 8h i programiramo za računarom ili učimo na faksu i onda idemo par puta nedeljno u teretanu da bismo ulovili neku devojku za vikend koja ce nas koristiti samo da sebi diže svoj slabašni ego (imao sam devojaka da me ne napadaju žene odmah, prosto pokušavam da dočaram besmisao modernog života). Slažem se da bez antibiotika bi nama teško bilo, ali zamislite kako je fascinantno bilo to vreme kada je republika prelazila u carstvo, od Libije do Hadrijanovog zida, ideš gde ide tvoja legija, naravno cilj ti je da preživiš i vratiš se kući porodici, ali čoveče šta su oni sve preživljavali, voleo bih na par dana makar da vidim to vreme.
Moja rođena sestra želi da postane pevačica, pokušavala je na raznim takmičenjima ali bez uspeha, prođe prvi krug i tu se završi. Ima 35 godina i nije se pomirila sa činjenicom da od toga nema ništa već i dalje živi u svetu mašte i trči da besplatno peva gde god može. Vi bi rekli njen život, njena stvar ali nema nikakav posao, ima dete sa oženjenim čovekom (koji ne plaća alimentaciju), koje odhranjujemo mi familija, tako što mu kupujemo školski pribor, jede posle škole kod nas i plaćamo užinu i dajemo garderobu naše dece. Ne znam kako da je trgnem da više nije klinka i da se uozbilji. Svaki pokušaj razgovora ona odreaguje da smo ljubomorni na nju.
Ne znam što mi je bilo kad sam odlučila studirati medicinu. Sve to lijepo i fino na papiru i digitalno, ali sam se ispovraćala kad sam uživo gledala operaciju u praksi. Mislim da ću se držati opće prakse, nikakva kirurgija i slično.
Moja prijateljica mora da udari kontru uvek. Neko nešto objavi na društvenoj mreži (na storiju), eto nje odmah da piše drugačije od svih i da se izdvaja na taj način. Pritom, mislim da devojka ne spava koliko ona dočeka da taj neko nešto objavi i da ona odmah to isto prokomentariše, samo suprotno od svih jer ona je posebna. Znate na šta to liči... Prepirke preko storija, a ima skoro 30 godina.....
Ne mogu rečima da opišem koliko je meni odvratno kad se neko veri na nečijoj svadbi. Ma džabe, sve i da se dobije pristanak, meni je to za povraćanje i tešku osudu. Čak i da neko nema ideju kako i šta da organizuje, postoji internet, nečiji savet, pa da se to sve lepo pripremi, a ne ovako. Ići svesno i uništavati jedan od najbitnijih događaja u životu mi je van svake pameti. Neka bude da ja preterujem i da nemam pojma itd, ovo je moje mišljenje, svako ima svoje. Isto kako se nekome ne sviđa ovo što pišem, tako se ni meni ne sviđa kad se to radi i gotovo. O d v r a t n o.
Izlazim sa likom iz druge države. On ovdje ima posao, obrazovan je, ali i dalje se bojim da želi vezu (i brak kasnije) samo zbog EU papira.
Pita koleginica "A šta radite vi koji nemate decu?" Ne radimo ništa i nemamo ama baš nikakvih obaveza u životu, to samo vi sa decom smete da imate i niko drugi... 😏
Znam i osećam da mi je on srodna duša bukvalno u svemu. Sve bi to bilo savršeno da nije oženjen😭