Pušim cigarete i jako me nervira kada nađem dečka koji ne puši.
Jednog dečka sam mnogo volela ta ljubav nije bila moguća, njemu da daljina bila prepreka i ja sam sve pokušavala da je održim, dolazila, zvala pisala. Posle godinu i po dana od raskida pružila sam priliku drugom dečku, stranac. Nakon 6 meseci naše veze on je morao da napusti zemlju i da se vrati u svoju, tri meseca ta tamo bio, i samo mi je jednog jutra javio da je pronašao posao u Srbiji i da je sleteo. Prolazim 4 meseca jako lepe ljubavi sa njim. Pre dve nedelje sam dobila posao u drugom gradu, njemu ni to nije bio problem i počeo je da dolazi i u drugi grad. Ali ja i dalje i noću i danju mislim o tom bivšem dečku.
Radim kao sestra s novorođenim bebama, i da mi je neko pre 10 godina rekao da ću voleti rad s bebama, nikad mu ne bih verovala jer sam uvek bila više naklonjena radu s odraslima. Sad ne bih svoj posao menjala ni za šta na svetu, uživam u tome što radim.
Ljudi misle da sam sekta samo zato što nosim crno i slušam metal iako sam veoma religiozna osoba.
Zanima me vaše mišljenje. Moj muž i njegova porodica porekla su previše bliski. Njima je osnovna kultura da kada se vozimo kolima, da žena sedne pozadi a suvozačevo mesto ustupi deveru, svekrvi i svekru. Mojoj jetrvi je to okej, ona i sama odmah sedne pozadi, a meni je to toliko bolesno, i zato me zanima vaše mišljenje. Pre neki dan smo išli na jednu svadbu moj muž, dever, jetrva i ja (deverovim kolima). Moja jetrva je odmah sela pozadi, i kad sam ja to prokomentarisala da mi je čudno, dever mi je rekao: ,,Ona zna osnovnu kulturu, vidiš da je odmah sela pozadi”. Da li preterujem što to doživljavam kao da je žena na poslednjem mestu u hijerarhiji?
Muškarci MOLIM VAS počnite koristiti usluge trenera, nutricionista, zubara i plastičnih hirurga! Ako možemo mi žene zaista možete i vi. Dosta zarađujem i investiram u svoj izgled (sad kad je obrazovanje “završeno”) i dođe mi da se obesim kad mi priđe/piše lik koji izgleda kao nuspojava. Još kad mi se hvali parama samo mi dođe da vrištim “POTROŠI IH MOLIM TE!!!” Možda je površno i pogrešno ali znam da nisam jedina koja tako razmišlja. Ne gledamo tvoje felne na koje bacaš pare druže, ali taj podbradak na 80 kg je zaista problem.
Ozbiljno razmišljam da pijem svako veče čašu vina posle posla. Samo se bojim da ne postanem alkoholičar.
Moja majka ima uznapredovalu demenciju. Postala je jako zla i počela da me mrzi, uprkos činjenici da se samo ja brinem o njoj. Lekar mi kaže da ne prihvatam to lično, da se ona promenila i da je bolest kriva, a mene duša boli - kako majka može mrzeti svoje dete?
Moj tata je dugo bio bolestan i poslednjih godina je uglavnom ležao na kauču u dnevnoj sobi. Imamo mačka koji, kad bi ušao u kuću, pre nego što dobije da jede, dođe do kauča da se javi mom tati, on ga pomazi par puta i mačak produži sa mnom do radionice da jede. Tata je umro i mačak je sad zbunjen, prošlo je više meseci a on se i dalje nekad vrti oko svoje ose pored kauča i zbunjeno mjauče ili skoči na kauč i gleda gde je tata, traži ga, mjauče. Kad dođe stric, mačak skoči na kauč da mu se umiljava, a inače ne skače na kauč ni kad ga dozivaš...
Pitam se nekad da li ljudi imaju grižu savesti i da li je to uopšte bitno u današnje vreme? Šta je danas bitno?