Želim da upravo ona bude moja žena, majka moje dece, ali moji se protive jer je Hrvatica.
Dopisujem se s momkom, pita koje sam godište. Kažem 2005, a on odgovara: "Kad si ti stigla na magistarski?"
Zbunim se na trenutak, a onda shvatim – previše sam pismena za svoje godište. Valjda je sad moderno pisati „w“ umjesto „v“ i spajati riječi kako ne treba.
Ne znam kad je pismenost postala mana, ali ako je tačno pisanje znak „starosti“, neka bude – radije ću biti „magistrica“ nego nepismena.
Svi moji vršnjaci su otišli u inozemstvo. Ja sam godinu dana ovdje bila na birou, crnačila na dnevnicu, nekako skupila za fakultet i radila dok studiram. Upisala medicinu (jer mi je to bila najveća želja) i radila istovremeno. Nisam mogla psihički i ispisala sam se. Plaćati režije, hranu i put, sve bez ikakve stipendije.
Odradila sam pripravnički i zaposlila se na minimalac u trgovini.
Sad razmišljam kako je život nepravedan. Svi moji vršnjaci su otišli vani, roditelji im platili jezik, dokumente i prvi mjesec.
Sve to dok sam ja živjela u neizvjestosti, nema se.
Poudali se i oženili. Imaju auta i dobar posao, a ja ni kučeta ni mačeta. Ni dečka nemam. Zdravstveni problemi i porodicni.
Niko me nije podržavao niti usmjerio u životu.
Kroz život nisam mogla mnogo toga. Željna sam svega.
Znam da me je voljela najviše na svijetu. Znam da me sadašnja djevojka ne voli ni blizu kao ona i da ne čini za mene sve one sitnice i iznenađenja koja su me toliko usrećivala kod bivše. Znam da su to dvije ljubavi koje ne mogu da se uporede po intenzitetu.
Znam da sam je povrijedio kada sam je ostavio.
Ali ja biram da budem s onom koja me manje voli, a koja će mi dati veću slobodu i neće mi zvocati.
Otvorim Facebook profil nakon 10 godina, pogledam profile svojih starih prijatelja i poznanika te ostanem zatečen koliko smo ostarili i koliko nas je vrijeme "zgazilo"...
Ne mogu da prestanem da mislim o devojci sa kojom zapravo nikada nisam ni bio. Kako da pređem preko toga ?
Ali šefica koja je mislila da ja kradem pare iz kase. Sve to ponašanje meni nije bilo jasno, dok jasno nije rekla da sumnja na mene jer jedino mene imaju kao zaposlenu. Rekla sam im da neću da raspravljam nego da pogledaju kamere. Kad su pogledali kamere videli su da njena mlađa sestra krade novac iz kase. Kapiram ja da poslodavcima nije lako, ali pre nego što optužite nekoga prvo se uverite u to, nađite dokaz.
Upoznali smo se na poslu, bila je to ljubav na prvi pogled, ja udata, on u vezi.. Nakon dvije godine priznamo jedno drugom osećanja i istinsku ljubav, on napusti vezu, ja probam napustit svoj brak.. Brak u kojem su problemi od prvog dana, u kojem više nema ni ljubavi, emocija, poštovanja, nema NIŠTA, samo svađe, i opstanak zbog dece.. Muž mi nije dao razvod, ucenjivao me sa decom, borila se i na kraju sam morala ostati u tom propalom braku.. ON mi predlaže da se viđamo tajno jednom mesečno, da zna da sam tu, tu uz NJEGA, i da oboje čekamo na našu sreću.. Ja nisam imala hrabrosti, odbijem sve predloge, prekinem sve kontakte iz straha od muža.. Danas, godinu dana nakon toga, on ženi moju kolegicu sa posla, rekao mi je "moje srce pripada samo tebi, s njom idem jer moram nekome da ispričam svoj dan, a tebe, tebe nemam.." Danas, danas su uništena 4 života. Dragi moji muškarci i žene, ako Vam neko traži razvod braka, ili prekid veze, pustite ih, i poželite im sreću, jer vi niste njihova SREĆA.