Moji roditelji su me odbacili, kao i još nekoliko braće i sestara. Srećom, udala sam se za dobrog čoveka, u dobru kuću, iako sam se nekoliko godina pre udaje mučila puno, i bila sam više gladna nego sita. Muževa porodica me je prihvatila, i sada konačno imam svoju porodicu kakvu sam želela. Svekar je pre nekoliko meseci otišao kod mojih roditelja, rekao im da su nikakvi ljudi, da su rođenu decu odbacili, da sam ja predivno i dobro dete (iako imam trideset godina, on kaze dete, jer bi mi pi godinama mogao biti otac), da ja sada imam svoju porodicu, i da ako me budu povredili, da će sa njim imati posla, a svekar i njegovi sinovi sinovi su mnogo preke naravi, ali su mnogo dobri ljudi, i prema porodici su predivni, a i nikog prvi ne diraju. Muž je takođe predivan prema meni, i konačno sam srećna.
Sa dečkom sam 2 godine, živimo zajedno. Imamo sex 1-2 puta sedmično. Ima 34 godine, ja 26. Dosta se trudi i želi da mi udovolji, kao i ja, ali jednostavno nemam neki užitak, čak se nekada i isfoliram da se ne bi osećao loše. Sa bivšim nije bilo tako, nekako je bilo spontanije, moglo je da se desi kad god u toku dana i nije se toliko ni trudio jednostavno smo uživali. A sadašnji dečko me zagrli i bukvlano pita ‘hoćemo’, a ne shvata da to ne ide baš tako, da to treba da bude spontanije, nekad i nisam za to, ali kad bismo se malo više grlili itd verovatno bih imala želju i ja. Pokušala sam da pričam o tome, kaže da smatra da o tim stvarima ne treba da se priča već ćemo to da radimo kad nam se oboma radi.. Ali kada dođe do toga stvarno bude ok, ali možda iz preterane želje da ‘bude dobro’ meni stvori neku odbojnost.
Imam rođenu sestru koja me stalno vređa na račun fizičkog izgleda, i to ne samo nasamo već i pred porodicom i prijateljima. Muško sam...
Na početku smo imali jedno drugo, oboje bez sigurnog posla al uz podršku naših porodica. Danas, posle 10 godina imamo mnogo više. Oboje smo zaposleni solidna primanja i dodatni posao. I ne podnosim ljude koji mi kažu "ti ćeš ga naterati...". Ne, neću ga naterati, samo ću biti pored njega gde god on bio i verovati u njega. I klinci i ja nismo željni ni mora, letovanja, zimovanja, uživanja.. Željni smo njega jer se nekad viđamo jedva sat vremena dnevno. I jedino što mi treba je da su oni dobro.
Spuštam glavu kad ga sretnem u gradu kao da sam ja njega povrijedila i ostavila. Mrzim te svoje slabosti!
Videla sam njegov auto ispred kafane. Znači ostao je isti... sreća da sam ga ostavila na vreme.
Kupila sam mužu novi telefon za rođendan jer mu je stari bio polomljen i baš dotrajao. Sutradan – crkne moj, za koji sam bila uverena da je još u dobrom stanju.
Dečka sam uhvatila par puta u laži, neke su bile sitnije neke manje sitne, volim ga jako, nastavili smo da budemo zajedno, iako imamo neke dosta lepe trenutke, ne verujem mu, ali smatram da me voli, prevarila sam ga 2 puta jer sam mislila da je i on mene varao.
Šta da radim?
Gotovo nikada nemam potrebu za seksom. Vidim da to mom mužu smeta.