Kada sam bila mlađa baba me je uvek terala da spremam ručak sa njom ili mamom iako sam to mrzela. I stalno je pričala kako ćeš se sutra udati a ne znaš da kuvaš, neće te svekrva trpeti da ništa ne znaš i svaki dan ista priča. Mrzela sam ta teranja da kuvam toliko da ništa nisam zapamtila, jer me nije zanimalo. Udala sam se, u divnom sam braku i ne živim sa svekrvom. Takođe ako želim nešto da spremim samo ukucam na internetu i dobijem detaljan recept i uvek je ispalo top. Ako mi se ne sprema, na svakom ćaošku su prodavnice sa kuvanim jelima. Ne znam kad će ljudi shvatiti da su se vremena promenila i da nije sve isto kao kad su oni bili mladi.
Svaki dan na fejsu u komentarima posta kad vidim da netko iz kvarta debilno razmišlja za svoje godine ja ga blokiram i zapamtim mu prije blocka kako izgleda i screenshot tako da ako ga ili ju slučajno sretnem uživo da mogu prepoznat i izbjegavat te ljude i život je super.
Vereni smo. Sve sam više ubeđena da nije on prava osoba iako sam bila sigurna da jeste. Da mi je neko rekao da se čovek toliko može promeniti, ne bih mu verovala ili bolje reći glumeti. Žali Bože tolike godine provedene sa njim u iluziji.
Kupila sam stan s dečkom nakon 9 godina veze, a on me još uvijek nije zaprosio.
Ništa odvratnije od ljudi koji bacaju opuške po plažama (i okolišu općenito). Pa onda lijepo legneš, a ispod tebe zakopani opušci pa te opali taj smrad u kombinaciji s vrućinom. Dođe mi da povratim. Dajte zbrinite to svoje smeće.
Najbolja prijateljica mi je zaboravila rođendan. Malo sam se smorio zbog toga ali nisam ljut. Ne znam kako da odreagujem.
Imao sam drugara i to jedno zajedničko društvo. Nije me volio nešto i to je bilo očito. Međutim i dalje smo se družili zbog zajedničkog društva. Nekoliko godina poslije počeo se stalno javljati, zvati na druženja, sada porodično, zvati da pita kako sam i sl. To radi iz razloga što sam dobio dobro radno mjesto u dobrostojećoj firmi a on želi da nekako dođe tu gdje sam ja i sve radi indirektno i direktno da dođe tu. Ja sam ostao u dobrim odnosima sa prijateljima iz starog društva, a on nije. Sve to govori kako traženje koristi u prijateljima a davanje ničega zauzvrat ili malo toga, rezultira samoćom i odbacivanjem. Kao što se to njemu desilo. A njemu i dalje nije jasno zašto ga nećemo, jer smo svi mi krivi, a on nije.
Daš sebe i potrudiš se oko djevojke koja ti se sviđa, izađete i sve bude super. Onda mjesec dana zavlačenja, ignoriranja i odgađanja susreta da bi ti na kraju rekla da se viđa s drugim.
Bio sam joj samo opcija, držala me u rezervi. Ružno i jadno…