Razvodim se nakon 25 godina braka. Ne volim ga više. Iako sam ja donela odluku ipak se bojim budućnosti.
Pred dečkom se pravim da me ne zanimaju njegove bivše devojke i prošle veze, nikad ga ne pitam za njih, niti pokazujem ikakve emocije i reakcije ako ih nekad pomene kroz razgovor, čak se i pravim da ne znam njihova imena. On ih nikada nije imenovao, ali ja sam ih našla sama i dobar deo naše veze sam provela uhodeći te devojke po društvenim mrežama, razmišljajući o tome kako im je izgledala veza sa njim, šta su sve radili, par puta sam čak i plakala od ljubomore. Ponekad mislim da bi mi bilo lakše da sam našla nekoga kome sam i ja prva devojka, kao i on meni prvi momak.
Svaki dan na fejsu u komentarima posta kad vidim da netko iz kvarta debilno razmišlja za svoje godine ja ga blokiram i zapamtim mu prije blocka kako izgleda i screenshot tako da ako ga ili ju slučajno sretnem uživo da mogu prepoznat i izbjegavat te ljude i život je super.
Vereni smo. Sve sam više ubeđena da nije on prava osoba iako sam bila sigurna da jeste. Da mi je neko rekao da se čovek toliko može promeniti, ne bih mu verovala ili bolje reći glumeti. Žali Bože tolike godine provedene sa njim u iluziji.
Kupila sam stan s dečkom nakon 9 godina veze, a on me još uvijek nije zaprosio.
Ništa odvratnije od ljudi koji bacaju opuške po plažama (i okolišu općenito). Pa onda lijepo legneš, a ispod tebe zakopani opušci pa te opali taj smrad u kombinaciji s vrućinom. Dođe mi da povratim. Dajte zbrinite to svoje smeće.
Daš sebe i potrudiš se oko djevojke koja ti se sviđa, izađete i sve bude super. Onda mjesec dana zavlačenja, ignoriranja i odgađanja susreta da bi ti na kraju rekla da se viđa s drugim.
Bio sam joj samo opcija, držala me u rezervi. Ružno i jadno…
Ne želim da idem sa drugaricom na bilo kakav put (niti bilo šta što iziskuje neko planiranje) jer svuda kasni. Znam da bih se samo stresirala non-stop oko toga da li ćemo stići na bus/let i na stvari koje su zakazane. Ona me zove da idemo, ali jednostavno ne mogu iako mi je jako draga ovako kao osoba.