Za razliku od vas, balkanskih katastrofičara, mene raduje transhumanizam i celokupni skok nauke i tehnike. Čovek više ne može prirodno da evoluira, ali može da se transformiše u polumašinu ili mašinu, pa da se liši ne samo bolesti već i da bolje izdrži kosmička zračenja i ekstremne temperature. Životni vek će se meriti hiljadama godina, a kolonizovaćemo čak i one planete/prirodne satelite koji sada ne podržavaju život. Dajsonovu sferu je moguće napraviti i sadašnjom tehnologijom. Sa tako prikupljenom gotovo neograničenom energijom nećemo imati granice. Svaki pojedinac. Živela nauka! A vi naričite i kukajte kako je u kamenom dobu bilo bolje.
Moja mama je uvijek govorila: "kako imaš veliki stomak, guza ti se uvukla u leđa, ne valja ti ovo, ne valja ti ono", "moraš da završiš fakultet". Toliko sam izgubila samopuzdanje da nekad ne znam da kupim sebi komad odjeće, čak sama sebe vrijeđam, što smeta mom mužu, koji kaže "ti si najljepša i najzgodnija žena za mene, sve ti je super, ne volim da ružno govoriš o sebi.." Ali ja još uvijek imam ružan osjećaj u dubini duše u vezi sebe i svog izgleda.
Ja volim da kraj mene sve uživa i cvjeta, ja ne znam za drukčije! I dijete i muž, i cvijet i drvo traži pažnju i ljubav, ako ga ne zalivate ljubavlju uvene!
Bila sam na najbizarnijoj svadbi!
Došli smo kod mladoženjine kuće i kada sam vidjela njegovu majku (svekrva), šokirala sam se! Žena ima sjajnu figuru, ali je obukla usku, dugu, bijelu haljinu sa perlama. U šali sam je upitala, da li je ona mlada?
„Ma presvući ću se kad krenemo po mladu“. OK?!
Kod mlade i u crkvi je sve bilo standardno. Kada smo došli u salu, „iznenađenje“ je bilo da nas je dočekao „grandovac“, koji je isključivo pjevao žalopoljke o Kosovu, (jer su to gosti tražili!). Napokon su došli mladenci. Prvi ples- standard. Da bi odmah poslije toga njegova majka tražila da ona pleše sa njim, srceparajućom pjesmom i grcajući od plača. Mlada je SAMA otišla do njihovog stola! I poslije ovog debakla, gdje su se svi gosti samo zagledali, šta je ovo, nastavilo se isključivo nacionalnim pjesmama i žalopoljkama. Jedva smo dočekali i tortu, koju su iznijeli u 22h, jer je većina gostiju već bila otišla. Žao mi je mladenaca, vidjelo im se na licu da nisu bili zadovoljni.
Uspešnija sam jedno pet puta od svih mojih bivših momaka, bivših drugarica, nekadašnjih bully-ja, kao i od svih osoba koje su me gledale popreko ili me smatrale nižom rasom od njih jer sam odrasla siromašna. Volela bih da i oni to znaju hahaha.
Živim u inozemstvu, ali planiram se vratiti kući upravo zato što želim pronaći djevojku za ozbiljnu vezu. Nisam osoba za veze na daljinu – da sam ja vani, a ona dole, to jednostavno ne funkcioniše za mene.
Imam već i godina, pa mi više nije do izlazaka i partijanja. Moj dan se uglavnom svodi na posao, sport, malo društva, knjiga i spavanje. Život prolazi, godine idu, a samoća zna biti jako teška…
Za ozbiljnu vezu tražim isključivo našu djevojku. Iskreno, strankinje se nisu pokazale kao pouzdane za nešto ozbiljno. Smatram da su naše djevojke najbolje na svijetu – s karakterom, osjećajem za obitelj i pravim vrijednostima. Naravno, ima i naših vani, ali mnoge su preuzele način razmišljanja i stil života koji meni jednostavno ne odgovara.
Ne tražim sluškinju – živim dugo sam i znam se pobrinuti za sebe. Meni treba žena koja će mi biti partnerica, prijateljica, oslonac… ne netko tko će mi biti robinja. Želim odnos zasnovan na poštovanju, povjerenju i zajedničkom životu, a ne podjeli moći.
Radim u restoranu na plaži, kad sam ujutro dolazimo prije 7 da napravimo pripremu i preuzmemo robu. Na plaži nigdje žive duše ali sve puno ručnika za rezervaciju mjesta. Kolege i ja sve redovno ispremještamo i pomješamo da nema nikakve veze i onda kasnije u toku smjene gledamo ljude kako p*zde i svađaju se.
Imala sam "najbolju drugaricu" koja živi u susjednom gradu. Jedne prilike se koncert održavao u mom gradu i htjela sam da idem na taj koncert zajedno s njom i mojim, već sada, bivšim momkom. Pošto moj bivši živi nedaleko od nje, zamolila sam je da ode po njega (jer nije imao auto) i da ga doveze na koncert. Međutim oni su se u toku te vožnje zbližili i već se posle koncerta mogla primijetiti neka energija. Preko mene su se otimali oko njegovog telefona, smješkali se i gledali, ali ja to nisam uzela za zlo, jer ipak drugarica mi je a i ima momka, ne bi mi valjda to uradila. Nakon toga, za šta god da sam joj se požalila vezano za svog momka, ona mi je davala savjet da raskinem s njim. Dečko mene prevari, (ne sa njom) rask, a onda ispliva istina. Priznala mi je da su se nakon tog koncerta čuli i da su se dopisivali do 4h ujutru, tako 2-3 noći za redom. Ko zna šta se još desilo pored tih poruka, a da ja ne znam. Malo nakon toga sam prekinula druženje s njom, takva mi drugarica ne treba...
Verovali ili ne (retkost za Srbiju, ali i pradeda mi je bio profesor) četvrta sam generacija fakultetski obrazovanih u porodici. Oduvek bio jedan od najboljih učenika i studenata. Napredujem u karijeri i zavisnik sam od konstantnog obrazovanja. Često svesno pišem nepravilno jer mi je tako logičnije i nemam ništa protiv onih kojima pravopis nije jača strana. Recimo, obožavam da koristim pleonazme i mrzim "DAkanje" (pišem kao Hrvati, sa što manje recce da). Znake interpunkcije koristim na moj način, itd. Sve kako je meni logično. Uživam videti kada oni što im je jedini kvalitet da znaju pravopis popizde kada ih neki što "ne" piše zajedno sa glagolom razbije argumentima. Ovi im onda zalepe etiketu nepismenosti (iako to nije nepismenost po definiciji). Pišem kako mi je logično i govorim kako govori narod u mom kraju. Pismeni, popljujte me sad :) Nemojte me razočarati.
Ne razumem zašto naši ljudi u avionu nemaju osnovno vaspitanje kad se voze avionom. Devojka ispred mene stavila ranac ispod SVOG sedišta, tako da nisam mogla da stavim moje stvari, niti da protegnem noge (pravilo je da sopstvene stvari idu ispod sedišta ispred). Ustajanje pre nego što avion se zaustavi, sedanje na prvo slobodno (a ne svoje) mesto pa onda moraju stjuardese da intervenišu, traženje od strane putnika pored da se otvori/zatvori prozor pored kog ja sedim (a platila sam to mesto da bih radila s prozorom šta mi je volja), i mali milion drugih stvari. Stvarno ne znam gde je ljudima osnovno vaspitanje.