O njemu sam stvarno imala visoko mišljenje. Kulturan markantan, školovan, načitan, lep, zgodan... Uživo, čovek koji je duhovit, ima se što šta sa njim normalnog popričati. Na društvenim mrežama se nije nešto preterano izlagao trendovima, bar sam tako mislila, do danas kada je izbacio svoju sliku iz kupatila, manje više nagu. Prosto, pao je u mojim očima Čemu to... Čemu ta etiketa da si lak komad, da si samo meso?
Prva trudnoća izgubljena, ova/druga trudnoća je loše započela, žena je morala polovicu mirovati i ići na ceste kontrole. Njena želja je da za trudnoću zna samo nekoliko ljudi do samoga kraja. Živimo daleko pa nas nitko ni ne viđa. Njezini roditelji, brat i sestra su se mirno složili a mojima nije drago što ne smiju nikome reci. Vidim da im to stvarno jako smeta, čak su rekli (čuo sam od svekra) da ako ikad opet bude trudna da njima ne moramo ni govoriti. Nije mi jasno ovo ponasanje i zasto je problem poštovati tako jednostavnu želju!!?
Imam veliki problem. Svaki moj problem u braku moja majka je to smatrala vrlo lično, shvatam da sam joj dete i da ono što pogodi mene pogodiće i nju, ali ne do te mere da ona mog muža mrzi iz dna duše. To traje već godinama i sve je gore. Došli smo do toga da smo se on i ja samo fizički razdvojili na par meseci i ona je to shvatila kao da ga ostavljam. Imamo dete, volim ga, dobar je čovek, i muškarac kao muškarac ima svoje mane. Sada kada smo opet zajedno nju je to toliko pogodilo. Imam osećaj kao da moram da biram, i stalno me stavlja u neke neprijatne situacije životne. Moja porodica je moja stvar, nisam klinka, i ako želim da se rastanem rastaću se, ako ne to se nikog ne tiče!
Zamislite, da vam dečko za rođendan kaže “nisi zaslužila poklon”…najjadniji osjećaj ikad!
Meni zaista nije jasno kako ljudi uspeju da nešto steknu za života bez ozbiljne pomoći roditelja - nekretnine, privatni posao, ozbiljniji auto, ušteđevina + izdržavanje porodice uz sve to. Evo, verenica i ja fakultetski obrazovani, radimo u stranim firmama, za Beogradske uslove lepe plate (preko 1000e), živimo privatno, izađe se tu i tamo, otputuje na leto i 2x godišnje na par dana po Evropi, ali bez višedecenijskog kredita ili guranja od roditelja ne vidim šansu da stekneno krov nad glavom ili ozbiljniji posao. Svim našim prijateljima iz BG-a su roditelji pomogli i oko stambenog pitanja, auta, nekad i nalaženja posla/pokretanja biznisa. Naši nisu u mogućnosti. Pored plaćanja stanarine, auta, mesečnih troškova, relativno skromnih izlazaka (tipa 2 pića max po osobi), ja stvarno ne vidim kako da za par godina skupim 30+k evra za pokretanje biznisa ili kaparisanja stana u BG-u ili drugom većem gradu. Svi izgleda kao da sređuju svoje živote a mi stagniramo.
Udajem se sljedeći vikend, a moja kuma je otkalaza u zadnji tren uz izliku da nema para. Nisam nikad tražila neki poklon od nje, kupila sam joj autobusnu kartu do mene, prespavat će kod mojih roditelja u kući. Evo ne znam što ću, niti znam koga da pitam za kumu jer nemam puno ženskih osoba u svom životu.
Devet godina nisam imao kontakt sa svojom majkom jer je otišla i dobila drugo dete i tad me nije ni zvala. (Isti broj oduvek imam). Prošle godine me je pozvala da meni čestita rođenje sina.
Nisam hteo da budem kao ona, i otišao do nje sa svojom ženom i svojim sinom....ali, osetio sam se kada me je prvi put nakon toliko godina zagrlila kao da je ne poznajem.....bilo je neprijatno kao da smo stranci....i njenog sina (mog brata) sam tog dana upoznao....lagao bi kada bi rekao da sam srećan ili da bilo šta osećam povodom toga.
Malena koja je do pre 3 godine plakala za mnom, revala suze na telefon, ostajala budna i čekala me da ju nazovem, danas je prošla pored mene kao da me nikad nije ni poznavala. Malo je reći da boli.
Imam 31. godinu i tek sada sam nažalost stekao finansijske uslove da si priuštim fiksnu protezu ali se pitam da li je već odavno kasno za to? Molim vas za mišljenja, dobro će mi doći za odluku!
Bezgranično sam sretna i zahvalna što imam dvoje zdrave djece, i divnog muža koji mi pomaže u svemu. Jako sam sretna i bogata žena!