Saznala sam da me vara tako što je komšija objavio sliku iz kafića sa društvom, a u pozadini je sedeo on sa drugom devojkom.
Match na tinderu i ubrzo skontamo da živimo u istom naselju. Na tinderu su mi inače jedine fotke na koje sam (probao) staviti neki selfi filter, reko ajde da vidim. Na ostalim mrežama poneka fotka (neuljepšana) jednostavno nisam fotogeničan, a i ko će se stalno fotkati. Uglavnom, pređemo ona i ja sa tindera na fejs i tu njoj brzo opadne interesovanje. Očigledno prošla kroz fotke i nisam joj dovoljno privlačan. Šta ću, iskuliram, prođe par dana... kad danas se u prolazu prvi put sretnemo u naselju. Odmjeri ona mene od glave do pete, još sam malo i nabacio mišića u odnosu na fotke sa IG. Klikće ona poslije toga na story, lajkuje. Kontam, srećo, odmjerio sam i ja tebe - ti si samo na FB lijepa. Aj ćao.
Zove mene brat na telefon, i govori meni da mu kupim nekog voća jer mu je djevojka bolesna i hoće da ide kod nje. Par mjeseci su zajedno. Sjetih se mene i moje bolesti u zimskim mjesecima, u životu se lošije nisam osjećala, da me moj tadašnji momak nije ni pitao da li mi treba nešto, a ne da je došao. Iskreno boli.
Sinoć sam saznao da je mojoj bivšoj djevojci pozlilo kada je čula da sam dobio sina sa djevojkom zbog koje sam je ostavio. Od našeg raskida su prošle 3 godine, ona očigledno nije nastavila dalje. Mnogo mi je žao i sad se osjećam loše jer ona pati, a jako je dobra cura i volio bih da nađe svoju sreću.
Skontala sam ko su mi pravi prijatelji kad sam sakrila dan rođenja na Fejsu. Od tad mi rođendan čestitaju samo oni koji iskreno mare za mene. Desilo se i nekom od njih da zaboravi, ali seti se već za dan-dva pa se izvini, ovi ostali ne kontaju da ja njima čestitam svake godine, a oni meni unazad 5 nisu... Možda će nekom zvučati glupo, ali stvarno su mi se ovi koji čestitaju pokazali kao ljudi od većeg poverenja.
Nikada ne bih volela da imam brak kao što imaju moji roditelji.
Sakrivam hranu od ukućana jer će tražiti da i njima kupim ako vide ili će izljubomorisat zašto sam samo sebi kupila. Nakon napornog dana na poslu (živim s roditeljima) dođem kući na vrisku i još više posla, a želim da popijem kafu, pojedem nešto slatko i uključim seriju jedno 1h-2h, čisto da se resetujem. Moja majka je tip žene odmah iste sekunde peri suđe i uključi perilicu veša. Ponaša se prema meni kao da idem u školu, a ja djevojka, poslovna žena s jako mnogo obaveza. Sakrivam šta pojedem, kupim za obući, s kim izlazim i gdje. Ako mi je želja potrošiti 50e za haljinu, potrošiti ću. Nema djece, plaćam svoj dio hrane i računa, neće meni neko brojat zalogaje. Ni s*x ne mogu imati kako treba, kirija je ropstvo ali i sloboda.
Supruga mi je sve na svijetu. Imam dijete s njom, puno poznanika, 2 prava prijatelja, ali znam da će mi na kraju samo ona ostati i tako se i odnosim prema njoj. Poštujte i volite svog partnera, vratit će vam se stostruko.
Dok sam bio nevin mislio sam da je seks najlepša stvar koju čovek može doživeti..
Ustvari shvatiš da je lepo ali ljudi to previše precenjuju. Ne kažem da je loše, daleko od toga, ali toliko priče o tome i na kraju...
Ja sam dakrifil. Uzbuđuje me ženski plač, preklinjanje i jecaj, još kao dečak sam primetio da suze u ženskim očima deluju jako erotično. Sada sa 28 godina je poprimilo metastazirajući oblik. Ulazim u veze trudeći se da budem 'gospodin savršeni' da bih se nakon dva-tri meseca odjednom ohladio, sve u cilju kako bi doživele šok i ušle u fazu plakanja i preklinjanja da ih ne napustam. Ne znam dokle ću ovo raditi, bizarno jeste, ali to je jedino što me zaista pokreće, relativno skoro sam taj moj 'performans' zavođenja-napuštanja uradio jedanaestoj devojci do sada, arhivirao chat i često slušam glasovne poruke njenog prenemaganja pre nego što legnem, to me umiruje. Istraživao sam i izgleda da moje 'stanje' ne može da se leči.