Pomirila sam se s bivšim. Ne znam kako to reći sadašnjem momku.
Dok sam bila mala, obožavala sam gledati seriju Zvjezdane staze i tada sam bila sigurna da ću biti astronaut kad porastem.
Javila sam se "prijateljici" iz srednje škole, koja je trčala za mnom u srednjoj i molila me da se družimo. Javila sam joj se porukom na facebooku da izađemo na kavu, prošlo je 5 godina, kad sam joj objasnila da sam to ja i da smo sjedile u srednjoj odgovorila je Laura više ne koristi ovaj facebook. Što bi značilo da joj ne šaljem poruke i tako me lagano otkantala.
Odsad se i ja pravim luda. Većina se pravi blesava kada ih suočim s njihovim ponašanjem i kažem da nije u redu, oni govore da nije to tako, nije istina itd. Evo i ja njima isto radim, pa se čude i krivo im je. Strašno, ko izdrži s ovim ljudima...
Trebalo mi je 3 godine da mi se mozak posle srednje škole otkači od misli o istoj i da se okane nostalgije.
Imam jednog sina, silno sam željela da mi drugo dijete bude djevojčica. Dobila sam i drugog sina. Ljubomorna sam na svakoga i svakome zavidim ko ima sina i kćerku.
Uvek kad upoznam osobu i bude mi Wow na kraju se ispostavi da je užasna, a osoba koja je hladna i možda nije tako zanimljiva ispostavi se da je cool samo joj treba malo vremena da se opusti.