Jako mi se svideo jedan momak, kog sam videla svega jedanput u životu i to na svega par minuta. Ne znam ništa o njemu sem da živi u Crnoj Gori, ali ljudi, kako je on mene gledao. Taj pogled mislim da nikad neću moći da izbacim iz glave, a situacija je bila takva da nismo stigli reč da progovorimo, ali ja njega već godinu dana ne mogu da izbacim iz glave. Ove godine bi trebalo da idem u CG, nadam se da ću ga sresti...
Ovako je najljepše. Kolege smo i drugari. Mislim, čujemo se gotovo svaki dan, razmenimo svega par poruka, idemo na kafe, ponekad na doručak i od svih kolega i koleginica najbliži je sa mnom. Jedino koliko znam sa mnom na poslu razmenjuje poruke. Poštujemo jedno drugo, ja volim biti u njegovom društvu. Sve više mi se cini da postajemo bliski, a opet niko nema neka očekivanja. Oboje smo zauzeti ali ništa i ne radimo pogrešno. Da smo slobodni verovatno bi jurili nešto više, ovako nema stresa, nema ljubomore. On je prelep i žene prosto padaju na njega tako da nekad mislim da je sa njegove strane samo drugarski jer može imati koju želi. Mislim ja nisam neka lepotica sli sviđam se muškarcima, samo mi je jako teško prići. Čak je i on jednom prokomentarisao kako je sigurno mom partneru bilo izuzetno teško da me smuva. Lepo mi je ovako jer ne radim ništa pogrešno, a opet prija. I sad će osude znam.......
Dečko mi je drugi, a ja njemu ko zna koja. Oboje imamo 27 i super funkcionišemo, ali nekad me kopka s kim je bio.
Bivša koleginica sa faksa mi se javila kada smo se srele u jednom butiku. Međutim, nije mi bio dan i nekako sam joj se preko volje javila. Mogu misliti kako sam joj se javila kada me nakon toga obrisala sa društvene mreže. Žao mi je zbog toga, jer je jako simpatična osoba, iako se u suštini i nismo nešto puno družile.
Koliko je život nepravedan. Htela sam da kupim automobil. Kada sam konačno pronašla nakon više od pola godine potrage i čula se sa prodavcem, preduhitrili su me drugi kupci koji su došli i istog dana kupili. Meni je trebalo vremena, kako bih se organizovala oko čuvanja deteta. Kupio je otac sinu koji je tek položio za auto. A meni je doslovno nužno potreban. Razvela sam se i sa detetom prešla kod mojih. Posao mi je i dalje u drugom gradu, jer moji žive u manjoj sredini gde nema toliko posla, a u većem gradu nisam mogla plaćati sve što je potrebno. Bivši momak sa kojim sam dugo bila u vezi, je osnovao svoju firmu i jako se obogatio, a počinjali smo zajedno od nule. Zatim, otac mog deteta se nedugo nakon razvoda ponovo oženio. Nekako imam osećaj da mi ništa ne ide šta započnem, a drugi se ni ne trude puno i kao po loju im ide.
Ne mogu da podnesem to što zbog kućnih ljubimaca nemam vremena za sebe, nemam čak ni svoju sobu a ni “privatnost”. Žao mi je da ih izbacim u dvorište jer su navikle unutra i proklinjem sebe što sam budala, kad umesto da gledam sebe i svoje zdravlje ja zbog životinja remetim sebi mir i oduzimam vreme. Zanemarujem sebe i neću dugo ako ovako nastavim, a nemam rešenje. Mrzim svoju slabost prema životinjama jer mi šteti.
Najbolja drugarica će se udati za dugogodišnjeg dečka kojeg više ne voli on je samo navika jer pazite njeni i njegovi roditelji smaraju stalno. Iskreno sam u šoku. Rekla sam joj da će ona biti sa njim u braku i imati decu a više ga ne voli, a ne njeni roditelji. A pritom dečko ima posao i auto, ali je neozbiljan nije ambiciozan. Ne znam ni kada su poslednji put otišli na neko putovanje, nema uopšte u sebi tu pokretačku energiju koja je potrebna od strane muškarca. Roditelji to kažu samo da bi se pohvalili po selu kako im se ćerka udala, a njena sreća ih u suštini ne zanima. Vidim da ona hoće da se izvuče iz svega toga ali ne zna kako, ja joj kažem da raskine naći će nekoga lepa je i normalna devojka, ali se ona boji raskinuti verovatno zbog pritiska roditelja, a nije ni svesna koliko bi sinula od sreće da raskine. Meni ne izgleda srećno sa njim, izgleda mi smoreno. Ne verujem da tako mlada devojka ne gleda sebe već želi da učini roditeljima kao da imamo 3 života na raspolaganju.
Mlade mame, niste uopće svjesne koliko idete na živce drugim ljudima sa tim svojim svakodnevnim objavljivanjem slika i storya svoje djece.
Kad sam imala nekih 17-18 godina jedan dečko je bio mnogo zaljubljen u mene. Potpuno me je idealizovao, znači potpuna slepa zaljubljenost. Na njegovu žalost on se meni nije sviđao. Uvek sam se trudila da ga kulturno odbijem, ili da se pravim luda da ne vidim da mu se toliko sviđam. Bili smo u istom društvu, pa je to bila otežavajuća okolnost. Od toga je prošlo više od 10 god. Vidim da ima ženu i decu i svaki put se toliko iskreno radujem njegovoj sreći. Dobar je čovek i zaslužuje da bude srećan i mnogo mi je drago zbog toga.
Muškarci, nikada zbog žene nemojte da žrtvujete karijeru i novac!