Volela bih da ovim što ću podeliti pomognem devojkama koje se zabavljaju sa kretenima i svesne su toga ali mažu sebi oči.
Imala sam vezu od 4 godine, delovalo je ozbiljno. Raskinuli smo, razlog je toliko bio glup da ga se sada iskreno i ne sećam ali želeo je raskid. Uvek me je ponižavao u društvu, vređao, čak nekada i bio agresivan kako fizički tako i verbalno. Iz ljubavi napravila sam glupost i dozvolila mu da sačuva neke moje nage slike.
Usla sam u novu vezu nakon nekog vremena od raskida. Posle nekoliko meseci od toga, sve te slike našle su se apsolutno svuda. Bila sam očajna, depresivna, uništena. Morala sam ispričati novom dečku sve, sve kroz šta sam prolazila i ne on se nije okrenuo i otišao već naprotiv saslušao me zagrlio i rekao da ćemo sve rešiti. Tako je i bilo. Sa tim dečkom sam sada 8 godina, čekamo dete i znam da je to najdivniji čovek koji je mogao da mi se desi u životu i da će biti najbolji otac. Dakle nikada ne trpite ništa jer tu iza ugla čeka vas sreća!
Drugaricin ,,dečko" se razveo...eto...dešava se i to...Jeste bila uporna ko pitbull, ali ni njegova žena nije cveće. Faktor su pare, ne zna šta će dečko od para. E, ta bivša sada supruga udaljava namerno sina od njega. Za kaznu. Fazon, živi život svoj, tako si hteo, ali dete ćeš da viđaš kad meni dune. On nervozu prenosi na moju drugaricu i umesto da budu happy tako free, oni se svađaju, uspeli i na letovanju da se posvađaju. A preda mnom su golupčići, sve super gugu.. I onda pred društvom me zezali što se nisam udala, a ja im opletem kakvi su oni i šta su sve uradili najviše tom detetu. Sad su ljuti, ne znam samo što...
Sarađivao sam poslovno sa jednom devojkom, a nakon toga smo nastavili kontakt, povremeno se dopisivali, čuli itd. Vremenom smo uvideli oboje da se sviđamo jedno drugom tako da su dopisivanja postala intenzivnija, sa planovima da izađemo itd čim nam se ukaže prilika zbog poslovnih obaveza (nismo u istom gradu, prilično smo daleko). Međutim u zadnjih par nedelja, jednostavno je nema po dan-dva... Napiše poruku, pita nešto, pa posle čekam po 30 i više sati da pročita poruku i odgovori. Prvih par puta je bilo "Jao izvini imala sam obaveze", da bi sad i to prestalo, pa tako nastavlja najnormalnije komunikaciju posle 30+ sati kao da je prošlo 5 minuta. Pri tom, nisam neko kome je do celodnevnog dopisivanja, ali prosto ne mogu da verujem da neko nema 5 sekundi dnevno da jedno "Ćao" napiše. I čemu te dečije fore, ako nešto ne želiš, smara te itd, reci otvoreno... Više bih cenio i poštovao osobu koja nešto otvoreno kaže, nego glumi nešto tim ignorisanjem...
U marketu volim da nabacam namirnice u korpu onako bez reda, nisam opterećena... Juče je mojoj korpi prišao lik (moram da priznam privlačan) i za 2 sekunde je moje namirnice rasporedio kako treba! Ja u šoku. U ozbiljnom šoku da mi stranac koji nije ni radnik to radi nasred marketa. Pitah ga čoveče šta radiš to kroz smeh jer mi je bilo i čudno i smešno, samo reče gospođo namirnice se ređaju, ne bacaju po korpi! I ode... Jos se smejem. Narod je prso!
Priznajem da sam pomalo ljubomorna na devojke koje i u kasnim dvadesetim/ranim tridesetim i dalje imaju gomilu drugarica sa kojima putuju, izlaze, svakodnevno se čuju i druže. Zaista ne znam kako im uspeva da održe tolike kontakte godinama, svaka čast. Ja sa svojih 30 imam samo dve drugarice, i to ne naročito bliske. Čujemo se i vidimo tu i tamo, ali daleko od toga da sa njima mogu otići na more npr. I bude mi krivo kad vidim da neke devojke putuju na more, zimovanje, vikend putovanja sa tipa 6-7 drugarica, pa prave devojačke večeri sa po njih 10... Ja da sutra pravim devojačko veče ne bih imala koga da pozovem.
Odlazim u inostranstvo da svojoj porodici obezbedim krov nad glavom. Trebaće puno vremena i truda ali ništa me trenutno ne boli više od činjenice da svoju desetomesečnu ćerkicu neću moći da zagrlim i poljubim. Mislim da ovakvu bol nikada nisam osetio. 😔
Ispred moje zgrade skoro nikad nema slobodnog parking mesta, da se nekad zapitam idu li ti ljudi ikad igde kolima ili im kola samo stoje tu za ukras.
Bila sam u belim pantalonama kad mi se obradovao pas mog momka na njegovoj kapiji i skočio na mene sa blatnjavim šapama. U momentu izletelo mi je “STOKO” i “IDIOTE” kad je momak izašao na vrata čuo je. Nisam udarila psa, samo sam viknula iznervirano. Njegova reakcija je bila kao da sam mu napala rođenu majku, besno je rekao da ne smem tako da ga nazivam. Pas je i ne razume srpski, čemu tolika drama.
Na pauzi u firmi ćaskamo i zezamo se. Koleginica me nešto sprda i ja joj kažem 'daj ne zezaj, neću da me neko zbog te gluposti u firmi drnda. Da si predložila da odemo na koncert pa da nas uhvati kamera ko onih dvoje pa ajde, da znam što sam dobio otkaz...'
Završila se pauza, sve normalno, sutra me HR zove na razgovor zbog se##ualnog uznemiravanja. Na kraju i dobio otkaz.
Mislim nije da me briga, lako ću naći drugi posao, al mi nerealno...
Brat od strica se javio prvi put, posle 5 godina od mog odlaska u inostranstvo. Kako sam ? Kad dolazim ? Pokupiće me na aerodromu, pozajmiti auto kad god mi treba da ne plaćam rentakar… ništa mi nije bilo sumnjivo šaljem novac godišnje za Božić deci za paketiće, kontam setio me se da mi učini. Posle par dana javlja se da mu poručim nešto sa neta, daće mi novac kad dođem. Ajde poručim oko 50 evra i nema veze ne naplatim eto mu poklon. Za nedelju dana mi pošalje na inbox spisak još 10 stvari da poručim pa da plati kad se vidimo. Ignorišem. Evo za dva dana 3 puta u toku dana poruke. Ne kontam taj brzobrazluk, da je ne daj Bože stric umro pa da je frka za pare platio bi sahranu i ne bi tražio da vrate. A za gluposti neću.