Ponekad se zapitam da li sam pogriješila, ili sam jednostavno izabrala ono što je bilo sigurno. U braku sam s čovjekom koji je dobar, stabilan, pažljiv na svoj način. Ali, već dugo osjećam da ga ne volim onako kako bi žena trebala voljeti svog muža. Nema strasti. Nema one tišine u kojoj se pogledi sve kažu. Nema žudnje, nema onog uzdaha kada čujem kako izgovara moje ime. Ima nježnosti, ima rutine, ima prijateljstva. I ništa više.
Voljela bih da mogu reći da je to dovoljno. Da se srce nauči biti tiho kada život ponudi mir. Ali moje srce šapuće. Svaku noć. Šapuće o onome što nikada nije dobilo priliku da se desi, o ljubavi koju nisam doživjela, o vatri koju nisam osjetila, o rukama koje me nikada nisu zadrhtale.
Ipak, ovdje sam. Pored čovjeka koji bi za mene prešao svijet, ali čije prisustvo ne razbuđuje moj svijet iznutra. Ne boli me on, boli me ono što nedostaje.
Ponekad se pitam da li je ljubav precijenjena ili sam ja previše sanjala. Možda je sreća za mene trebala izgledati ovako.
Ne mogu da shvatim da muškarcima nije bitno da li je žena pametna! Po mom mišljenju, samo pamet je jedina bitna, ostalo je nebitno, može da izgleda kako hoće. Ako ne može da te zabavi, i ako je dosadna i monotona, koji će ti onda??
Našao sam svoje slike iz detinjstva, isplakao sam se kao nikad u životu i izvinio tom dečku što sam ga izneverio.
Sama sam godinama, izgubila sam sebe, ne znam šta ću više sa životom nemam cilj, jako volim moje ljude i porodicu, ali sam u duši sama i osećam se neshvatljivo i prazno.
Od početka je jasno rekao da nije za ozbiljnu vezu. Narcisoidan je. Nismo klinci. Ali ne pušta me dalje. 5 godina mi je u inboksu. Sad sam ubeđena da je iscenirao sa lažnog naloga i lažnog broja prvi dejt, samo da bi me ispalio dogovorenog dana, ne odgovarajući na poruke.
Ovo mora neko da kaže. Postoje ljudi koji jednostavno vole da budu sami, nemaju potrebu za seksom i tim stvarima, shvatite više. Ne razumem zašto je ovo ljudima čudno.
Pozdrav dobri ljudi. Moram se malo pohvaliti i da i vas motiviram da se sa napornim i upornim radom može sve postići. Pomorac sam i navigam od svoje 18 godine. Radio sam, učio, napredovao i štedio. Sada nakon skoro 22 godine rada i odricanja imam tri svoja stana. U jednom živim, jedan je za dugoročni najam, a jedan je za turistički najam.
Imam 100k eura u banci i 150k u dionicama i kriptu. Imam jedrilicu koju koristim za malo osobnog uživanja i više za turizam.
Ušao sam i u posao sa sestrom, ja sam financirao, a ona sve vodi. Od toga dobijem oko 3k mjesečno.
A moje najveće bogatstvo je moja obitelj. Moja prekrasna žena i dvoje djece. Sin i kćer. I da nemam njih, ne vjerujem da bi ikad sve ovo ima. Jer oni su mi bili motivacija za sve. I sada, počinje moja penzija. Gotovo je sa radom, nema više broda, sada ide uživanje, vrijeme sa obitelji, prijateljima i obiteljska putovanja. Pišem samo da se zahvalim, jer sam stvarno sretan i zahvalan što sam dobio i iskoristio svoju priliku.
Kažu mi 'malo pričaš', kad počnem da pričam, niko me ne sluša. Ok.
Najgori su mi ovi što voze Audi ili BMW koji je star 20 godina i ismijavaju mene što sam uzeo nov Citroen. Doslovno ni ne pitam za mišljenje, čim vide auto počne priča kako sam pogriješio jer sam to uzeo, da je to loše auto, da treba da prodam i uzmem neki Audi A6 star 10-15 godina i slično. Klasična seljačka balkanska priča.
Prirodno najzgodnije žene na svijetu su one sa prirodno frćkavom kosom!