Čujem iz kuhinje da moja ćerka od 11 godina sluša muziku 90tih😍
Imam sina koji sve što zamisli u svojoj glavi to i uradi ali sve uradi naopako. Uvek se sa svojim odlukama uvali u probleme! Ne znam dokle ću imati više snage vaditi ga iz problema!
Kao mladi lekar savjetovao bih svima da ne upisuju medicinu radi očuvanja psihičkog i fizičkog zdravlja. Niti su cenjeni niti plaćeni kako treba, a privatni život se svede na 0.
Imam ogroman problem. Raskidam veze nakon 2,3 mjeseca jer se mrzim otvarati ljudima, mrzim da se vežem. Imam strah da ću biti ostavljena kada upoznaju pravu mene. Nikad nisam opuštena, uvijek moram biti "savršena", sa šminkom, puštenom kosom, lijepom odjećom. Ako ne poradim na sebi i ne razbijem ovaj strah, ostaću sama zauvijek.
U braku sam malo više od pola godine, volim svog muža kao najboljeg druga i super nam je zajedno ali nikad nisam osećala posebnu fizičku privlačnost prema njemu. Sanjam i razmišljam o drugim muškarcima. Udala sam se jedino zbog vize.
Prošao sam skoro 40 časova vožnje sa lošim instruktorom i ne postoji nikakav napredak u vožnji do sada. Kajem se što nisam promenio instruktora pre. Da li da krenem sve ispočetka sa novim instruktorom, pa da onda polažem ili da napravim pauzu?
Majka mi je branila u osnovnoj, a i kasnije da se šminkam, da imam dugačke ili lakirane nokte, farbanu kosu... Prvi put mi je bilo dozvoljeno da kupim i imam maskaru sa 16 godina. Do 12. godine me je šišala na kratko kad sam joj rekla da prestane. Nasuprot njoj, mama najbolje drugarice je drugarici prebacivala u oš kada u školu nosi duks i punđu, po njenom bi trebalo da nosi košulju i napravi lokne. Bedževi i bend majice koje sam ja nosila (tu me je majka podržaval) su njoj bile zabranjene. Kupovala joj je garderobu i šminku maltene oduvek i govorila joj u srednjoj da će se dopasti nekom dečaku i da zato treba uvek da bude sređena. Meni je dečko naravno bio misaona imenica do 20. Danas smo odrasle i ja se oblačim veoma ženstveno, duga kosa i dekolte su uvek obavezni, a moja drugarica nije postala muškobanjasta, ali joj je sređivanje najnebitnija stvar na svetu, uvek je obučena veoma jednostavno. Izgleda da deca uvek ispadnu kako roditelji ne žele.
Oni dečiji parkići sa oprugama, bubamaricama i žiraficama su najobičnije bacanje para. Stoje prazni, niko ih ne koristi. Samo gledam roditelje kako malu decu vode na sprave za vežbanje, a oni koji su zapravo došli da vežbaju se nerviraju jer se dečurlija "besi" na šipke.
Obrisao sam devojku sa Fb i Insta posle 9 godina prijateljstva toga pet u vezi, zbog sve ređeg i ređeg javljanja, uprkos mom insistiranju na porukama i viđanju. Blokirala me na Fb ali ne i na IG, Viberu, Wap, nije obrisala broj. Zašto to žene rade, manipulacija ili povređen ego, šta mislite??
Za razliku od mojih vršnjaka (2000. godište) koji su izlazili, družili se i provodili, ja sam rješavala roditeljske probleme. Još kao maloljetna, kao vrlo mlada osoba. Često sam plaćala njihove neplaćene račune, rješavala njihove BRAČNE probleme (užas), obavljala njihove obaveze i dužnosti koje oni nisu htjeli. To je dovelo do toga da sam se u pubertetu osjećala kao odrasla osoba 40+, a sada, kada imam 25 godina, ja se osjećam i ponašam kao klinika od 16 godina. Ono što nisam prošla prije 10 godina od brige i problema, moram danas. Uz to, zdravlje mi je narušeno, štitna je već počela ubrzano da radi (dijagnostifikovano), tako da, mnogo me ovaj život šibao za ovih 20 godina. Mislim da druge muke ne bih mogla da izdržim. Roditelji su me upropastili.