Najgori odlazak na more mi je bio sa strinom prije par godina. Smještaj grozan, namještaj iz 70ih, kupatilo dijelili sa još 2 sobe, uveče nismo nigdje išli u kafić a ni po danu itd "jer je skupo". Samo na plažu i nazad u sobu. Ko da sam bila 10 dana u zatvoru.
Prolazi jedna s epskim du*etom, gledam ja al gleda i lik šta gura jednog u kolicima. Kažem mu daj okreni i njega malo.
Neverovatno je ljudi koliko se poljoprivreda ne isplati i koliko je obezvređena. Radiš ko konj, prziš se na suncu, večito prljav, prašnjav i na kraju ili ti prinos uništi led ili suša ili neka oluja. Ako ti šta i preživi cena je je blago rečeno poražavajuća i ponižavajuća. Kila kukuruza 16 17 20 dinara? Ej ljudi bre šta ima danas za 20 dinara da se kupi, pa ni žvake skoro da ne možeš. Kao da se namerno radi da bude gladi i da najveći drže kontrolu nad hranom. Usput mali sam poljoprivrednik sa 10 hektara svega. Koji god posao da radiš bolje ćeš proći, a ne želim da prodam zemlju, to je moja dedovina i ne dam prosto. Zemlja nas je sve odhranila i podigla!
Radim u pekari, gde je nenormalno vruće od peći, pogotovu leti. Kada sam u trećoj smeni skinem se skroz go, samo kapa na glavi. Koleginice me zezaju u fazonu brašnjavi kurli.
Kad me neko povrijedi ne mogu baš da oprostim. Bol se vremenom smanji, ali ja nikad ne zaboravim. Samim tim on je htio da probamo opet, a ja nisam mogla. Jer kad sam ja htjela ozbiljno on nije bio spreman za to. I ako i dan danas (iako sam udata) kad ga vidim nešto mi oko srca zaigra. Volim svog muža i nikad ništa ne bih uradila da naškodim našem braku. Ali bih lagala kad bih rekla da mi srce ne zaigra i pogled ne prija. Sad tamo negdje sjedi Igor koji je do sad mogao da ima i brak i dijete, a ovamo sjedim ja sa ispunjenom životnom željom (porodica).
Želim se probuditi i znati da me neko voli samo zbog mene..
Ako želite znati što netko iskreno misli o vama, posudite od te osobe novce i kasnite s vraćanjem. Osoba će vam u ljutnji reći sve.
Imamo jedno dijete kojem je 7 godina, već duže vremena želim drugo ali suprug se ne trudi dovoljno. Svaki odnos ja iniciram. Jako sam tužna zbog toga, osjećam se iznevjerena. Imali smo iste ciljeve a sad sam ja jadinca koja moli. Da, razgovarali smo milion puta. Jesam li ja jedina nesretnica kojoj se ovo dešava?
Samo da kažem svima vama, koji mislite da se neko folira da ne može da se seti kako se na našem jeziku kaže određena reč jer živi u inostranstvu, razmislite malo. Zamislite da govorite drugi jezik od jutra do mraka a vaš maternji samo s vremena na vreme, da li bi ste se vi setili baš svake reči? Jer nije da samo govoriš strani jezik već i razmišljaš na njemu bez i da primetiš.
Otišao sam u Ameriku pre godinu dana, kad sam raskinuo dugogodišnju vezu sa devojkom, krenuo iz početka, našao posao tamo. I počnem da se dopisujem sa jednom devojkom tamo, top riba. Vidimo se, odemo na piće, poljubimo se, ja je pozovem kod mene u stan, ona hoće-neće, pristane. Dođemo mi, ljubimo se, u jednom trenutku ona kaže da mora nešto da mi prizna. Kaže da je bila muško i da je još u tranziciju, da je sve završila i joj je ostao još polni organ. Grudi je uradila i sve, ali ima još to. Ostao sam u šoku i izbacio je iz stana. To je nešto što moraš da mi kažeš odmah, a ne da čekaš, da sam hteo muškarca bio bih sa njim. Marš.