Posle 5 god od raskida ja i dalje gledam njegov profil. Kakva je ovo bolest, ne znam.
Miris zemlje posle kiše mi stvara osećaj zaljubljenostiii 🫠
Na početku veze, kad smo počeli da budemo intimni, momak mi je rekao kako je imao 6 bivših i kako su sve redovno doživljavale vrhunac sa njim i čudio se što ja ne mogu. Nije da ja nisam mogla, nego je on stvarno bio katastrofalan i sebičan u krevetu i ja sam 100% ubeđena da su ga sve te bivše, ako ih je uopšte bilo toliko, lagale.
Ukoliko nemate nikakvo zadovoljstvo u životu, nikakav cilj ni težnju, nikakvu obavezu, život vam nema nikakvog smisla rodite sebi dete. Više nećete imati vremena ni zube da operete na miru, a ne da razmišljate o sebi i svom životu. Kada dobijete dete shvatićete da oni ljudi kojima su "deca smisao života" nisu ni imali život pre tog deteta. Moj partner poludi kad ovo kažem, ali eto, želela sam da podelim.
Moj šef je uglavnom osrednji u svemu, ali zato savršeno zna kako ljude da otera iz firme.
Mislila sam da je smak svijeta kad te izda momak (prevara), prijateljica, ali sam neki dan doživjela da me vlastita majka izda tj. radnoj kolegici da ispriča nešto što sam joj rekla u povjerenju, vjerujući samo njoj da neće nikom reći, a meni će bit lakše. Ta je kolegica proširila dalje, mala smo sredina. Toliko me neki dan steglo u prsima da mi je na poslu došlo slabo kad sam saznala, srce ubrzano kucalo, da sam nekako otišla do apoteke koja je 100m od posla da mi izmjere pristisak koji je bio 179 sa mojih 33 godine. Njih 5 se sletilo oko mene, dali mi neku tabletu ne znam ni koju. Evo 7 dana od toga prošlo, osjećam mržnju prema njoj, razočarenje i pitam se šta je još sve pričala, koje priče koje su trebale ostat samo unutar porodice.
Za naših 8 godina braka smo dobili jedno dijete koje volimo najviše na svijetu. Za njega dišem, živim i za njega sve. Odlučili smo da više djece ne želimo, jer smo već u godinama, njega smo teško dobili, sami smo s njim svo vrijeme.
Krajem prošle godine smo uselili u svoju kuću i time ispunili još jednu svoju želju.
Imamo problem.
Naši prijatelji svi redom su već dobili ili čekaju drugo ili treće dijete, balkanski mentalitet uporno nama postavlja pitanje kada ćemo mi.
Ja više ne mogu da govorim da ne želim, da ne mogu, da sam psihički i fizički slomljena.. Muža nagovaram da sve ostavimo, pokupimo dijete i zauvijek se odselimo.
Ja sam radila za drugog, imali smo korektan odnos. Korona je dotukla posao, pa sam nakon svega otvorila svoje. Međutim, djelatnice su stalno nezadovoljne. Malo kašljanja - op bolovanje. Dijete bolesno oko cca 10 dana mjesečno, muž se ljuti kada uzima bolovanje. Iz mjeseca u mjesec grecam za plaće, ali to naravno nikoga ne zanima. Mene samo zanima, zašto i vi kao i ja, svojim trudom i radom onda ne otvorite svoje pa radite (ili ne radite) po želji?
Još kao djevojka ostvarila sam sebi većinu želja, od odjeće, nakita, putovanja, mobitela, auta. Mogu reći da imam sve. Jedina želja mi je neko kao iznenađenje za rođendan: baloni, torta, cvijeće. Ne mora ni biti ljudi ni zabave. I to sam više puta ponovila dečku (sada mužu).
I naravno, svaki put neki poklon.. nikad ono sto želim stvarno.