Naporno mi je to što se mnogi takmiče. Živim život za sebe, a ne za druge. Drugarica me ispita milion pitanja, ja joj odg. Objave u kojima se takmičimo ko će više, ko će bolje. Onda ti traže nešto za šta mogu da ti prigovaraju i stalno to ističu. Komšinica se prestala družiti sa mnom, a stalno me je provocirala zbog posla, života, svega...
Ne razumem ljude i familiju koja, kad dvoje mladih odluče da naprave malo venčanje sa najdražim ljudima, zovu i pitaju "zašto nas niste zvali, mi smo familija?!" Wtf, ljudi nemaju srama.
Naši ljudi treba da shvate da se život ne završava kada napuniš 40 godina. Sve više to viđam kod nas, čim pređu 40 to je to, gotovo, kopajte mu raku, sad će on.
Još gori su ljudi sa decom, čim se deca ožene i udaju toliko izgube bilo kakvu volju za daljim životom da se skroz zapuste, svi se ugoje kao veprovi, ništa ih pod milim bogom ne zanima sem da se dobro najedu i napiju. Unučiće ni ne gledaju a do skoro su skakali sinu ili ćerci na glavu "kad će unuci". Kad god ih nešto pitaš to je sve umorno i istrošeno.
Po inostranstvu možete da vidite ljude u 60-im godinama u teretani, ljudi idu na kampovanje ili se provode kao nikada u životu, žive penziju bolje nego naši mladi ljudi. Ovde kod nas propast živa što se tiče starijih ljudi.
I ona čuvena boljka, neće kod lekara, neće da pije lekove, dosta je živeo. Čak sam viđao slučajeve da su odbijali da idu kod lekara i odbijali su lečenje. Kako mogu ljudi tako da se ugase?
Nisam znala da ću se osećati ovako zbunjeno kad vidim kako izgleda partnerova omiljena porno glumica...
Introvertna sam po prirodi, baš kao što je jedan prof. psihologije opisao - introverti nisu uvek povučeni, oni češće svesno ne žele da ulaze u konverzaciju. E to sam ja. Možda zvuvči nadmeno i glupavo, ali evo svaki dan u prevozu do posla putujem sa 3 žene, koje imaju u rasponu 62-64 god. a ja 24. Žene su ok, vedre, ništa nemam protiv njih ali sa njima ne ulazim u dublju priču jer me ne zanimaju. Meni njihove fore nisu smešne, mišljenja nam se ne poklapaju, imam poštovanja i kažu za mene da sam fina. Isto tako i na poslu, delim neke nebitne stvari sa kolegama, ne zalazim duboko u priču o privatnom životu. Ali sam shvatila da oni mene vide samo kao takvu, iako ja sa prijateljima važim za ,,glavnu ludu" u društvu i blo mi je malo glupo. Sa jedne strane ja i dalje ne želim da se menjam, sa druge, kad su preda mnom komentarisale te žene sarkastično kako sam dobro dete koje samo ćuti, bilo mi je neprijatno. Ne želim da budem ovakva, ali se istovremeno ne kajem jer me stvarno ne zanimaju..
Ne znam je li u meni problem ili drugima, ali onu glazbu koju voli većina ljudi, ja je ne podnosim. Npr. za dan žena me prijateljica odvela na koncert od Mate Bulića. A ja takvu glazbu ne da ne volim, nego ne podnosim!! Inače ne volim nikakve narodnjake niti domaće. Samo strano. I ja svejedno "moram uživati" na takvim koncertima, a kad bih ja nju zvala npr. na Lenny Kravitza, ona nebi nit išla. Ja sam sinoć poludjela na tom koncertu, samo sam jedva čekala da se završi, i ona kad je to vidjela se naljutila i kad me vozila kući, vozila me bez ijedne riječi. Odmah se nadurila. J**em tebe i Matu.
Nije mi drago što je tako jer sam emotivan, ali razumom moram da prihvatm činjenicu da su se vremena promenila. Promenio se način kako jedemo, radimo, spavamo, putujemo, pa i kako se "volimo". Sasvim je legitimno pitanje imaju li porodica i monogamija smisla u novom vremenu, ili smo samo tako naučeni u starom. Thought experiment - šta ako smo od malena naučeni da je normalno da ti majka ili otac imaju ljubavnice/ke i da ti sutra imaš? Ne bi bilo patnje zbog prevare i rastanaka toliko. Promena kompletne društvene paradigme će morati doći na dnevni red jer nauka i tehnologija to diktiraju. Pojavom AI-a, upgradeovanjem ljudi na ljude-mašine i razvojem nanotehnologije i superkompjutera, rapidno će se promeniti čovečanstvo.
Položila sam posljednji ispit nakon 6 mukotrpnih godina na fakultetu. Ne znam više jesam li sretna ili mi je vremenom postalo svejedno, jer sam prošla pakao. Ali drago mi je da sam dokazala i sebi i svima oko sebe da ja to mogu.
Da li ljudi koji su odvratni i antipatični znaju to? Ja za sebe znam, odvratna sam i odbojna samoj sebi kad se pogledam u ogledalo. Nikad ne bih živela sa sobom u zajednici i nikad se sa sobom ne bih družila, ali iz svoje kože se ne može.