U vezi smo već 3 godine, a i dalje ludim za bivšom. Javljao sam joj se nekoliko puta na početku ove nove veze, ali nije htjela ništa sa mnom. Zapravo ne znam ni da li da je nazovem bivšom, izlazili smo i kontali se ali me na kraju odbila. Ne mogu je zaboraviti, ona je definicija fatalne djevojke. Pred curom se pravim da je sve okej i da me ne zanima bivša, a dnevno joj uđem na profil i 20 puta da vidim ima li nove objave.
Još uvijek mi na aplikaciji dolaze obavijesti kada njegov omiljeni klub postigne gol...
Ne mogu da podnesem da mi je majka previše aljkava. U svakom smislu te reči. Kao da me nije ona rodila, ja sam totalna suprotnost ali ne mogu da prihvatim da nekog i pored x puta skretanja pažnje boli uvo za sve...
Uživam svaki put kad iznenadim roditelje doručkom ili ručkom. Pošto radim preko dana, nisam u stanju da im ja skuham i odnesem, ali svejedno se obraduju kad im stigne obrok na vrata putem kućne dostave.
Ljudi koji sam ja baksuz. Sa bivšim prošla kroz pakao bukvalno, imamo dete zajedno ali sad smo u pristojnim odnosima. Skoro upoznam čoveka svog života, sve savršeno, i on završi u bolnici i sad ne znam da li će uopšte preživeti. B A K S U Z.
Naporno mi je to što se mnogi takmiče. Živim život za sebe, a ne za druge. Drugarica me ispita milion pitanja, ja joj odg. Objave u kojima se takmičimo ko će više, ko će bolje. Onda ti traže nešto za šta mogu da ti prigovaraju i stalno to ističu. Komšinica se prestala družiti sa mnom, a stalno me je provocirala zbog posla, života, svega...
Ne razumem ljude i familiju koja, kad dvoje mladih odluče da naprave malo venčanje sa najdražim ljudima, zovu i pitaju "zašto nas niste zvali, mi smo familija?!" Wtf, ljudi nemaju srama.
Naši ljudi treba da shvate da se život ne završava kada napuniš 40 godina. Sve više to viđam kod nas, čim pređu 40 to je to, gotovo, kopajte mu raku, sad će on.
Još gori su ljudi sa decom, čim se deca ožene i udaju toliko izgube bilo kakvu volju za daljim životom da se skroz zapuste, svi se ugoje kao veprovi, ništa ih pod milim bogom ne zanima sem da se dobro najedu i napiju. Unučiće ni ne gledaju a do skoro su skakali sinu ili ćerci na glavu "kad će unuci". Kad god ih nešto pitaš to je sve umorno i istrošeno.
Po inostranstvu možete da vidite ljude u 60-im godinama u teretani, ljudi idu na kampovanje ili se provode kao nikada u životu, žive penziju bolje nego naši mladi ljudi. Ovde kod nas propast živa što se tiče starijih ljudi.
I ona čuvena boljka, neće kod lekara, neće da pije lekove, dosta je živeo. Čak sam viđao slučajeve da su odbijali da idu kod lekara i odbijali su lečenje. Kako mogu ljudi tako da se ugase?
Nisam znala da ću se osećati ovako zbunjeno kad vidim kako izgleda partnerova omiljena porno glumica...