Pali me da neko mazi i masira moju ženu, da je skidam pred njim, lagano, uživam u tome da i drugi uživaju u njenoj lepoti i pali me to što je njoj pomalo neprijatno, ali ne zna da li ćemo to i ostvariti.
Kad dijete ne sluša, možda bi se trebalo zapitati koliko mi slušamo. Kad dijete viče, možda odjekuje naš vlastiti potisnuti krik.
Kad je dijete nemirno, možda osjeća sav naš nakupljeni nemir koji ne želimo priznati.
Odgoj nije pitanje djece, odgoj je proces iscjeljenja odraslih.
Djeca će se smiriti kad se mi smirimo.
Djeca će se osjećati viđeno kad mi počnemo gledati njih i sebe.
Djeca će biti slobodna kad se mi oslobodimo svojih rana, strahova i uvjerenja.
Djeca ne trebaju odrasle da bi ih popravljali.
Djeca trebaju odrasle koji su prisutni, autentični i povezani s njima.
Imam 29 godina i nikada nisam bila na moru, niti sam letela avionom. Kad god društvo priča o takvim iskustvima preda mnom, osećam se bezveze, kao da sam propustila da živim. :/
Najviše pokvarenih tajni imaju djevojke koje su u vezi od srednje škole.
Ljudi koji dobrovoljno sede na suncu u bašti kafića su poseban žanr budale.
Koliko su ljudi samo nekultirni i bezobrazni u današnjem vremenu. Mlada sam mama, vrlo posvećena djetetu, ne opterećujem se glupostima ali mi je zaista važno moje dijete, trudim se biti roditelj kakvog sam ja trebala. Desi mi se da ljudi moje dijete dok šetamo zovu da šeta s njima i pružaju ruku kao "hajde ti sa mnom šetaj". U trgovini je žena stajala prije nas i moje dijete je htjelo neku lizalicu ja je nisam htjela uzeti i lijepo sam rekla ne može, ta zena je uzela lizalicu i daje mom djetetu, ja joj vraćam, kažem hvala, ali moje dijete to ne jede, ona se sa mnom počela otimati i hoće uporno da joj kupi. Onda postoje ti ljudi koji znaju nekoga iz porodice i ako smo negdje u restoranu oni priđu mom djetetu i pitaju "jesi jela", "jel ti hladno" pritom ostatku koji sjede se ne obraćaju, samo mom djetetu, čak ni meni. Neki dan je došla rodica od muža i pitala moje dijete "jesi jela išta danas"... Otac mog muža kad dijete zaplače meni otima dijete iz ruku jer će je on kao umiriti bolje..itd itd.
Drage gospođe na kasi u supermarketima, razumijem da možete imati loš dan. Želim da znate da svi koji rade sa ljudima (ljekari, medicnske sestre, frizeri, profesori, konobari) također mogu imati loš porodične i finansijske probleme, probleme sa kolegama i šefovima. Uglavnom nemaju luksuz da pokazuju bijes i agresiju prema drugima. I zato zaista, ali zaista nema potrebe da mi bacate agresivno bacate namirnice dok ih kucate, koje ću uredno da platim. Da napomenem, jako sam kulturan kupac koji poštuje ostale kupce i radnike u supermarketima.