Kad sam bio mali, mislio sam da se instrumenti na svirkama ostavljaju u restoran bez da ih muzičari prethodno sklope i nose sa sobom (bunjeve i klavijaturu) već da je sve to spremno samo oni dođu da sviraju xD
Koliko bivših vam je iskreno govorilo sve što se tiče vas?
Ja sam mojim curama uvek sve govorio iskreno i po pitanju njihovog izgleda i svega, samo što se nekima nije dopala ta iskrenost.
A žene kao navodno vole iskrene muškarce.
Ko tu laže, ko tu greši, pitanje je sad?
Volim preko leta i proleća da vežbam. Za to koristim bučicu od 15 kg i od 5 kg. Radim sve grupe mišića gornjeg dela osim grudi jer su mi prirodno izbačenije a čak i ako ih ne radim opet se naduvaju bez obzira i to me nervira. Na benč pres neću ni da pomišljam, mogu samo misliti kolike bi mi tek grudi bile a to mi je kao muškarcu ružno.
Zaljubljen sam u jednu devojku već par godina ali nikad nisam imao hrabrosti da priđem, išli smo u istu srednju samo je ona godinu dana mlađa od mene, svaki dan smo se susretali po školi i hodnicima u prolazu ali ništa više od toga, u početku je postao eye contact pogotovo sa njene strane, kao da me je primećivala, često mi se i osmehivala, ali ja sam kao i većina muškaraca bio hladan i to kulirao. Vremenom mi se dopala ali nikad nisam našao priliku i način da priđem i započnem nešto, kasnije me je slabo primećivala kao da je izgubila bilo kakvo interesovanje. Nisam je video već godinu dana od kad sam završio srednju, nismo ni iz istog grada, jednostavno ne mogu nikako da je izbacim iz glave. Kakvo je vaše mišljenje, šta sam trebao da učinim, da sam bio barem malo pametniji?
Dva momka s kojima se površno družim našli su cure, kao ozbiljne veze i prosuli svima priču kako ne varaju u vezi, pa i meni, da bi me obojica startovala i to baš.. Wtf?!
Toliko se osjećam da smetam drugima da me to uništava. To mi se pogotovo dešava otkad mi je najbolja jaranica otišla vani. Neki ljudi sa posla su mi jako dragi, ali nikad ih ne zovem na kafu i uvijek se sklanjam iz straha da ću im smetati jer svako ima svoje društvo. Vrhunac mi je bio kad sam odbila da idem poslovno u Banja Luku jer nije išao niko s kim sam bliska, i nisam htjela nikome da se "trpam" i uvaljujem se. Također, ne idem ni rodbini u Novi Pazar jer sam svjesna da svi rade i da su u obavezama i da ću im samo smetati.
Imam bebu od 10 meseci i iako sam ponosna na supruga, isto tako sam i jako ljubomorna, jer ga beba nekako više voli. Ja sam sa bebom non-stop, igramo se, kuvam, čistim, perem, čitam knjige, spavamo zajedno, ljubimo se, grlimo, mazimo. Muž radi puno i sa njim je tek po koji sat, ali opet beba plače za tatom, za mnom ne. I kada smo sve troje zajedno, preferira biti sa njim. Baš se tužno osećam zbog toga, iako sam srećna što se suprug tako lepo povezao sa njim.
Najveće poniženje u životu mi je bilo kada se dečku "spustio" dok sam mu ja pružala oralni s*x. To nam je bio prvi put , nakon par meseci muvanja. Htela sam da propadnem u zemlju, a mislim i on. To je jako uticalo na moje samopouzdanje, mesecima nisam mogla da se oporavim od toga, mislila sam da sam neiskusna, glupa, nesposobna, neprivlačna. A inače nam je hemija bila ogromna pre tog prvog puta. Nikako nisam očekivala da će bilo šta poći po zlu.
Ako ne navučem prvo desnu čarapu ujutru, osećaću se kao u alternativnom univerzumu.