Imam završen fakultet i radila sam kod privatnika koji konstantno potencira druženje, kako smo mi zaposleni kao porodica... Otišla sam na bolovanje zbog velikih bolova. Istog momenta je zaposlila novu devojku i zahtevala raskid ugovora. Tražila je od doktora svu moju zdravstvenu dokumentaciju i ni sama ne znam još uvek šta pokušava da mi smesti, s obzirom da je dogovoren sporazumni otkaz. Mogla bih i ja njima, jer znam šta sve rade, a da nije zakonski, ali neću sa budalama... Samo da ih ne vidim više. Bežite od takvih!
Već se danima osećam loše, kao da imam neku prazninu u sebi i ne znam šta može tome pomoći. Imam porodičnih problema koji traju od kada znam za sebe, ali sada su još veći. Tek što sam krenula u srednju, očekivala sam novi početak, pa sam to i dobila, ali bukvalno. Imala sam više grupica prijatelja a trenutna grupica mi se raspada i određene “drugarice” me iza leđa nazivaju raznim imenima. Konstantno me ta neka nervoza hvata o kojoj ne mogu ikome da pričam jer ne želim da opterećujem ljude.
Patim od anksioznosti samo bi sjedila u sobi ne volim izlazit među ljude, mrzim to, mrzim kontakt s ljudima. Kad me frendice pozovu na kavu u grad ja bi samo trčala kući, kad sam radila u skladištu s ljudima ❤ lupa znojim se i osjećam se kao da ću se svaki čas srušit ili poludit-prolupat.
Kad sam kao mlada postala udovica mnogo sam truda uložila da se pomirim sa novonastalom situacijom, da zaboravim šta znači podrška, pažnja, razumevanje i sl.
Tako sam nekako lakše gurala kroz život. Onda sam se jednom prilikom obratila jednom profesionalcu radi pružanja usluga. On je iz verovatno najbollje namere postupio neprofesionalno, više ljudski. Bio je ljubazan, pažljiv, a ja sam se razbila u paramparčad. Sav moj višegodišnji trud je poništen. Postala sam bolno svesna šta mi to nedostaje svih ovih godina i veoma mi je teško.
Mama je već prije bila rekla da ćemo zaručnik i ja od nje dobiti određenu cifru za vjenčanje, pa čisto da si znamo računati s tim. Kasnije je spomenula da bi još meni kao poklon platila vjenčanicu i sve što meni treba za taj dan. Došlo vrijeme za planiranje djevojačke, i ja se sjetim da je spomenula konkretnu cifru za mene, a ja sam uspjela naći sve povoljnije.. Ne bih cure opterećivala financijski oko djevojačke pa sam ju nazvala da provjerim kakva je situacija s tim poklonom za mene. Ona mi potvrdi da ću dobiti puni iznos bez obzira što sam našla jeftinije i zamoli me da nikome ništa ne govorim da ne bi došlo do sestre. Kaže, njima je isti iznos dala za vjenčanje (prošle godine), ali njoj nije dodatno ništa plaćala, a meni sad želi JER JU JA NIKAD NISAM NIŠTA TRAŽILA.. a sestra je svako malo tražila novce, i dok je već imala posao, pa i muža i dijete. Pokrivamo se koliko imamo pa me ovo dodatno pogodilo jer nisam nikad mislila da roditelji uopće primijete takve situacije i razlike..
"Imao sam vezu od dvije godine koja je bila odlična do zadnja dva mjeseca — bez svađa, s puno razumijevanja s obje strane i puno ljubavi. Jednostavno sam mislio da je to ona prava.
Odjednom je počela da mi nabacuje neke stvari koje je čula, a zna da nisu istina, i svako malo bi izbila svađa. Ja sam smirivao sve te sukobe.
Na kraju sam je, navodno, i prevario — tako joj je rekao 'najbolji drug' — i ostavila me zbog svih tih priča.
Bio sam potpuno slomljen, totalno nezainteresovan za život, pao sam u tešku depresiju. Nigdje nisam izlazio, samo sam trenirao, dao sam otkaz na poslu, nisam imao nikakvu volju za životom.
Poslije mjesec dana izađem u grad i vidim njih dvoje zagrljene kako šetaju.
Kasnije me zvala, navodno je saznala da je 'drug' lagao i samo je iskoristio, ona je mrtva za mene..
Upoznamo se na studijama. Druži se sa mnom da bih mu ja mogao pokazivati (rijetko koje druženje koje ne obuhvata fakultetske obaveze). Završimo studije, zove da mu pomognem da se zaposli u firmi gdje sam ja radio. Pomognem mu. Promijenim firmu, zove me da mu pomognem da dođe u novu. Promijenim dalje, ovaj put ubodem još bolju poziciju. Zove opet da pokušam nešto vidjeti za njega. Pri tome se skoro nikako ne družimo, samo se javi kada mu trebam. Zadnja kompanija gdje sam sada došao, eto njega opet pita kako može on. Zaista mi nije bio problem nekad spomenuti njega ako vidim da ima mogućnosti. A kada je vidio da, Bogu hvala, napredujem stalno, samo je pojačavao želju da dođe što bliže meni i da njega smatram najboljim prijateljem (ne šalim se, ozbiljan sam). Kada sam rekao da je pretjerao i da me sada može samo pozdraviti ako se slučajno sretnemo na ulici, govori kako ne razumije zašto i da on nikada nije mislio ništa loše. Na kraju ispadnem ja loš. Eto toliko o mom starom drugaru.
Moj muž tako zna lepo da kritikuje, to nikako ne može da prećuti. A ne zna da pohvali, to mu se podrazumeva. I to tako utiče na moje samopouzdanje, izgleda mu više nisam nimalo bitna. Rešila sam da mu vratim istom merom. Samo da ga kritikujem.
Nisam imala lep studentski period, nisam se zaljubila, išla na žurke i bila bezbrižna. Bila s mnogo nesigurna, nisam imala novca. Sada je drugačije, ali moje društvo se razišlo i izlasci su im dosadili. Nekad nemam s kim da popijem kafu. Nisam prošla neke stvari i bojim se da ću zauvek biti "zaglavljena" u tom periodu.
Tri godine smo bili zajedno. Sa mnom se nikada nije slikao jer kao to ne voli. Za te tri godine imali smo samo par slika, ali zato sada s novom djevojkom bez problema se slika. Da li je problem u meni?