Živim na selu sa porodicom, bavimo se poljoprivredom. Život je okej, nemam na šta da se požalim. Imam dosta prijatelja i rodbine koji svi žive u Beogradu, a stalno kukaju za prirodom... Obični da ne kažem šta. Ja nisam hteo da živim tamo i odselio sam se. Ženi je isto dosta Beograda. Trebalo nam je 3 godine da pripremimo sve, renoviramo kuću i da se preselimo. Stan u gradu smo prodali. Ko hoće on nađe način!
Ne mogu shvatiti nikako one koji jure putem da vas preteknu i onda stanu na pumpi.
Koja je fora da žene i devojke na plaži ili bazenu kao slikaju vodu, ali u prvom planu njene butine ?
Zašto su poslodavci toliko neljubazni tokom intervjua ili kad se dogovarate za posao preko telefona ili poruka? Koliko puta sam ja bila ljubazna a oni živčani i samo traže razlog da me odbiju. Tačno vidim da samo traže razlog da mi kažu ne. A ja se taman ponadam čim sam došla do intervjua da ću nešto postići... Pa kad ste toliko neljubazni onda mi ni ne treba posao kod vas.
Ne volim što se u balkanskom kulturnom obrascu neguju prošlost i imbecilna idealizacija iste, patetika, neodgovornost i sujeta. Prosto je neverovatno koliko Balkanci mogu da pričaju o stvarima o kojima pojma nemaju. Svaki Balkanac je medicinski stručnjak, inženjer, geopolitičar i sl. Živim u Americi i odvikao sam se tog mentaliteta, ali nekada mi naiđu reelsovi sa Balkana i ukakim se od muke. Gledajte malo budućnost, ne cvilite i smanjite ego.
Za sve i svakoga imam razumevanja, radujem se njihovim uspesima, a onda se nađe tako neka drugarica koja mi nameće svoj stil života i svoje prioritete. Lepo je imati porodicu, decu, ali moje vreme nije još uvek došlo i ja sam sasvim okej sa tim, jer ima još tako puno lepih stvari koje mogu raditi dok se to ne desi. Međutim, često primetim i u pogledu, i u tonu kojim sa mnom govore da me sažaljevaju, jer znaju da i ja to želim u svom životu, ali im je prosto neverovatno kako sam okej sa tim da se to još uvek ne dešava i da koristim ovo vreme za lični razvoj, zabavu i sve ostalo što mi duša hoće.
Zašto se na poslu svačija greška blago tretira, a mene svi mrze kada nešto pogrešim?
Porodici sam sve obezbedio, svi su zbrinuti, obučeni, sve imaju, žive lepo i bez muke, ali su i dalje nezadovoljni i ne dozvoljavaju mi da imam sopstveni život. Objasnite mi, molim vas, o kakvim ljudima se radi..
Niko me nikad ni u kakvom segmentu života ne shvata ozbiljno i sad mi se već smučilo.
Voljela bih znati je li ikad neko napisao ispopvijest o meni.