У животу ми није узор отац нити ће ми бити што се тиче радних навика и амбиција у животу . Човек је овако поштен али што се тиче амбиција нула је, глупо је што причам али кад бих њега слушао и угледао се на њега у животу не бих ништа постигао и био бих он број 2 . Елем да не дужим, веома је битно да млади људи проналазе узор у неким људима које виде по себи као успешне, нажалост многи момци крену очевим стопама ( у лошем смислу ) док ако је отац стуб породице и вредан човек и добар треба се угледати на такво понашање.
Само за амбициозне, не очекујем да свако разуме поенту овога.
Želim da dam otkaz, ali sam se zaljubila u kolegu. Šta raditi?
Imam jednu prelepu koleginicu na poslu. Sedi u drugoj kancelariji. Namerno izbegavam kontakt s njom niti idem na druženja gde je ona tu jer bih samo u nju gledao. Realno nemam šanse, niti bih smeo da pokušam ali znam sebe, kad za nekom tako odlepim, mozak se ugasi i lupam gluposti nepromišljeno.
Volela bih da mi se veza sa bivšim dečkom nikada nije dogodila, jer sada kada sam u zdravoj vezi neke stvari mi nisu toliko posebne kao što su bile prvi put.
Dobar sam vozač, položio sam pre 8 godina. Ali mi uvek bude strah u glavi ako bih trebao autom da se otisnem na duži put. Uvek ono a šta ako ovo a šta ako ono......
Drugarica glumi neko ludilo. Kad se vidimo otvoreno flertuje (iako ima momka), stalno pokušava da mi se približi, da me zagrli... Onda kad nismo zajedno napiše mi neku bezveznu poruku tipa "kako si, šta ima" a kad ja nju iz pristojnosti pitam isto uopšte ne odgovara danima. Odlučio sam da joj više uopšte ne odgovaram na poruke i da izbegavam prilike gde se možemo videti. Nemamo apsolutno nikakav kontakt već mesec dana, pomalo mi nedostaje ali život je mnogo lakši bez tih igrica.
Povukla sam se sa više od pola društvenih mreža na kojima sam ranije bila, sve pod lažnim imenom, jer mi je muka negativnosti na internetu i ludih ljudi koji bi samo da se svađaju. Blokiram svakoga ko mi smeta, želim samo da se klonim od takvih ludaka.
Ona i ja smo neko vreme bili, po njoj u situationshipu. Ajde i ja sam pristao na to, no stvari nisu funkcionisale, ona nije pokazivala da želi nešto konkretnije, tu se pojavio još neki lik i ja sam tu raskinuo. Ona i dalje želi kontakt i prijateljstvo, i donekle sam ga održavao, ali uz određenu distancu, jer iskreno želim mentalni mir. No dešavalo se nesporazuma i grešaka u komunikaciji zbog kojih je ona ubeđena da pokušavam da joj se osvetim ili pravim smicalice. Zaista trivijalnih stvari. Povredila me jeste, ali iskreno... koga briga? Bitnije mi je da se pozabavim sobom i svojim ciljevima ne da je napadam. Ali kao da za to ne čuje...