Godinama smo zajedno i već počinjemo da razmišljamo o sledećem koraku. Želim to, volim ga, ja sam ga birala zbog svega što jeste spram nekih svojih kriterijuma i tu ne postoji problem, ali kada odem u njegovu kuću ne osećam se prijatno u tom prostoru. Ne govorim o njegovim roditeljima, oni su sjajni ljudi, nego o prostoru kao takvom. Svaka kuća ima svoj miris, njegov mi se ne dopada, šta više smeta mi. Smetaju mi još neke stvari u tom prostoru, čine da se osećam nelagodno i zato planiram da razgovaram otvoreno sa njim o tome. I tek sada shvatam koliko je potrebno da svi imaju mnogo više razumevanja za devojke koje napuštaju svoju kuću i odlaze u kuću dečka, i koliko bi svi trebalo mnogo više da se potrude da taj prostor prilagode i njoj. Odmah da kažem da nisam razmažena, da ne očekujem da se sve menja zbog mene, ali teško podnosim promene i volela bih da on pokaže dovoljno razumevanja i olakša mi to.
Videla sam sinoć bivšeg momka u gradu. Samo u prolazu, produžila dalje, nisam htela ni da se pozdravim. Sanjala sam ga noćas. Čak i u snu sam sa njim raskinula. :D
Bile smo ratovale u srednjoj svaki dan, stalno išle direktoru na razgovor, bile ljubomorne jedna na drugu, svađale se, na korak od mržnje... Onda upišemo isti fakultet samo nas dve i kad sam je videla u holu, zaledila sam se da će biti isto... Međutim, u nepoznatom gradu i među nepoznatim ljudima nije lako, te jedna kafa, druga, postadosmo drugarice koje imaju itekako tema za razgovor. Međutim, ja i dalje brinem, jer ne znam njene motive, za dve godine nije pokazala mrvu one nekadašnje ljubomore, ume da pomogne što ranije nije, uskoči kad treba kao sestra, sva je fina neironično, ali ja i dalje njoj ne verujem, a sebe krivim da sam paranoična.
Ja mrzim kuhati. Znači uzmem da uprljam posuđe da nešto skuham, da to pojedem, samo da bih morala to suđe oprati i onda opet biti gladna, pa sve ispočetka. Bukvalno najgluplji proces koji postoji.
Kakva šteta što dečko koji mi se nasmeja večeras bar 3 puta u busu, nije rekao bar kako se zove! Nije rekao ništa!
Ne znam jesu li ljudi svjesni koliko je iritantno i odvratno drugim ljudima kad gutaju svoje sline. Imam druga kojeg stvarno volim, družimo se godinama, ali kad odemo na kafu ili izađemo, ogadi mi život sa tim krkljanjem i gutanjem nečega što treba da ode u maramicu. Fuj.
Danas mi je jedan prolaznik rekao da sam mnogo lepa, zračim nekom divnom energijom. Pre nekoliko dana sam kupovala cveće i prodavac mi je poklonio drugi buket rekavši da delujem kao divna osoba. U obe situacije su mi suze navirale na oči jer to nikad nisam čula od dečka, a ni dobila cveće koje zna da mnogo volim. Bilo je još situacija u kojima sam od drugih čula šta sam želela od njega, i ne znam da li je to neki znak. Teško mi je što se situacija ne menja i pored toga što sam mu rekla šta mi smeta. Rekao je da ne ume baš da pokaže emocije, ali se trudi...
Od kad je postalo pristojno poslati nekom poruku u 12 posle ponoći ili u 6 ujutru? Kaže vidim da ne spavaš!!! Ne brate. U to doba spavam. Telefon je uključen i internet je uključen. Ali ja spavam. I mrzim da me neko budi.
Dođe mi da prevarim muža prvom prilikom koliko me njegova ljubomora ubija. Nikada zadovoljan, zvoca ako se sredim, spremim, ako izađem bez njega. Uvijek su tenzije, ljutnja, prijetnje i to one grozne da će me pretući, golu izbaciti i ostaviti bez ičega ako ga prevarim. Nikada nisam i ne pravim gluposti. Napominjem da radim, čuvam djecu, kuvam, čistim, peglam i još stignem i trenirati i malo se dotjerati. Ljudi mi govore koliko se blago mome mužu jer je našao takvu ženu, a muž nikad nezadovoljniji. On je obrazovan, ima dobro plaćen posao i na visokom je položaju, uspješan ali očigledno nesiguran. Ponekad se bojim za svoju sigurnost, djeca su mala i ne znam šta da radim. A da vam kažem da važimo za jedan od skladnijih parova u komšiluku i okruženju.