Upisao sam višu školu, smer IT i mogu reći da sam totalno nezadovoljan profesorima. Kašnjenje, prekomerno oslanjanje na power point prezentacije, duge pauze tokom vežbi dok se snađu gde je greška. Razumljivo je da čovek treba da se podseti i sve ali ovi profesori koriste već isti materijal i zadatke iz programiranja poslednjih 10 godina (za ovo znam jer poznajem ljude koji su završili godinama unazad), jer lično da ponavljam jednu te istu stvar 10 godina pa naučio bih to ko pesmicu.
Situacija: Čovek kaže "Prepišite kod pa ćemo korak po korak da ga objašnjavamo". Mi prepisali kod, ispriča se on čovek lepo ali kad reče da ga pokrenemo ono nikome ne radi. Kaže on nama ma vi ste sigurno nešto tu pogrešili i proba kod sebe kad ono ponovo ne radi. Zatim sledećih 40 minuta pokušava da vidi u čemu je problem i na kraju sledi rečenica, "Videću ja ovo kod kuće šta nije u redu, pa ćemo na sledećem času ga pokrenuti". Dođe sledeći čas, svi ga pitaju za zadatak, on kaže da nije imao vremena.
Dečkov najbolji drug je napravio dete curi koju poznaje ravno 3 meseca, a dečkova majka je u fazonu kako lijepo što ne bi i mi tako...
Imam 29 godina, počela sam jako kasno izlaziti, oko 20- te godine, jer mojoj mami sve pre toga nije bilo normalno da se izlazi. Dešavalo mi se nekad da se napijem, npr 2x u mesec dana i ona to doživljava kao kraj sveta. Naljuti se na mene, svađa se sa mnom sutra dan, kako se plaši da ću postati alkoholičarka, da me svi nagovaraju da pijem, itd. Užasno me to nervira, meni je normalno da popijem kad izađem, zašto da ne, ali uvek znam šta će biti kad dođem kući, pa izbegavam da izlazim...
Nikad neću shvatiti snobove. Ajde da si ti završio neke visoke škole pa da se ponašaš kao snob, ali onaj koji je završio srednju školu, a doživotno izigrava snoba i nastoji da se kreće u krugu bogatih i popularnih, e taj mi je najmrzniji.
Žao mi je što ti nisam rekao koliko često sam mislio na tebe i što nisam bio uporniji da te osvojim a bili smo tako blizu jedno drugome tih nekoliko godina i stalno su nam se putevi ukrštali. Neki put mi bude čak i smešno kad uhvatim sebe da mi se čini da sam više patio za tobom nego za nekom bivšom. Zato deco, mada sam i ja još uvek mlad, manje ćete se kajati zbog onoga što ste uradili nego zbog onoga što niste. Iako mislim da sam preboleo tu našu "platonsku" ljubav neki put naiđe neka pesma, ili me u moru ljudi neka devojka podseti na tebe i kako smo se sudarali na fakultetu ili šetajući beogradskim uličicama ti i ja. Svaki put bih pomislio kako si lepa. No, život ide dalje, voleo bih da si dobro i da si srećna i izvini ako si želela da stvari budu drugačije.
Nadam se da nitko nema ovakvu ljubav kao ja. Svidio mi se neopisivo, takvu osobu još nisam upoznala. No izgleda da se ja njemu nisam svidjela, zašto je ostao sa mnom? Ne znam. Sad kad pogledam toliko sam malo pažnje dobivala, toliko malo lijepih riječi i ljubavi da ne znam kako sam izdržala ni zašto još izdržavam. Sve mu je bilo problem. Najviše me povrijedilo to koliko mi je na neki zamaskiran način govorio kako nisam dobra za njega. Ne znam zašto sam se borila za sve ovo. Reći ćete da sam luda i glupa. Ok i jesam slažem se, ali nažalost taj dečko je moja jedina utjeha u životu. Sve sam izgubila, prijatelj koje ni nisam imala, obitelj a i posao u struci ne mogu naći. On je jedini bio uz mene kada mi je bilo teško. Ali kad on meni sada kaže da sam lijepa i da bi opet birao mene, ništa od toga mu ne vjerujem. Ako i povjerujem ja njega ne bi ponovo izabrala. Previše je to muke da bi došla na sadašnje stanje.
Da nema interneta, ne bih znala kakvih pacijenata ima.🤣
Pošalje mi poruku neka cura o preporuci za puder, ja joj napišem sve itd.,ona to isto pitanje postavi još 30ak puta, ja strpljivo odgovorim (kontam šta li joj je). Evo sad uđoh na msg, kad vidim ispod nove poruke piše facebook user. Blokirala me lujka.🤣🤣🤣
Tačno sam osjetila njenu šizofreniju putem poruka.🤣🤣🤣
Zaljubila sam se u druga bivšeg dečka i jako se loše osećam zbog cele situacije. Znam da on ne bi nikad pristao da uništi prijateljstvo, a opet osećam da i on oseća nešto prema meni i sad se dvoumim prizati mu uopšte šta osećam..
Ako me voliš onda ćeš shvatiti da nama ljubav nije dovoljna, izgubili smo se, jedno od nas u budućnosti jedno u prošlosti, naučila sam da živim ovako, nadam se da ćeš mi oprostiti sve kao što sam i ja tebi, bili smo tako blizu a tako daleko, spojeni taman toliko da ostanemo željni jedno drugoga. Možda u drugom životu.