Jednom davno na moru kažem ja tati "ajmo na utakmicu", fudbal. Bilo tu neko igralište u kampu. Došli mi i nakon par minuta tata mi kaže - šta je ovo, ja mislio da ti igraš, ne znam što gubimo vrijeme ovdje. Okrene se i ode. Mislim da od tog momenta se nikad nisam posebno bavio stvarima gdje sam posmatrač. Nikad nisam otišao ni na jednu "pravu" utakmicu bilo kog sporta. Ajde na TVu pogledam kad je nešto vrhunsko, ali generalno uglavnom ganjam da se bavim svojim stvarima u životu. Pitanje je da li bi se stvari kod mene odvijale drukčije, da on to nije tad tako uradio.
Ja sam pogubljena za druženje. Svi koji me znaju duže i bolje kažu da sam prezanimljiva i smešna. A te osobe su sestra, zet, par drugara iz srednje. Osim njih, ja nemam više nikog u životu jer sam izgubljena i ne znam da sklapam prijateljstva. Na poslu nemam nikoga, i to me najviše ubija u pojam. Svi oko mene su stariji minimum 15 godina, još na sve to jedino je moja struka drugačija i samim tim izolovana sam od njih. Kući nemam društvo (jer sestra živi daleko, a ono društvo viđam jednom u pola godine) i ja polako pucam. Imam dečka, lepu vezu, sa njim mogu sve pričati ali meni fali prijatelj. Dečko je divan ali ne može mi nadomestiti prijatelje, prosto mi fali neko moj kao izduvni ventil. 8 sati nazovi samoće i dolazak kući u istu.. Baš je bedak. Znam da ćete reći bar imaš dečka, ali mene je sramota i pred njim što nemam nikoga. Imam 24 godine i bedan život, kad skontam koliko sam mlada a neaktivna i dosadna, uhvati me panika.
Mnogo se stresiram zbog fakulteta. Upala sam u neki začarani krug i nikako nisam sretna, stalno plačem i mnogo se brinem zbog ispita, iako zaista roditelji ne vrše pritisak na mene. Ne znam kako da pomognem sebi. Neki savjeti?
Velika su mi se s*anja desila u životu, bivša žena mi pravi pakao, a posao mi baš ne ide. Pomislim kako je život jedno veliko vnogo i kako ga uzalud živim, poželim samo da me nešto strefi i da nestanem sa lica zemlje.
Postao sam jako hladna osoba, bez emocija i iskrenog osmjeha. Nisam bio takav ranije.
U vezi sam da devojkom šest godina. Što se tiče seksa sve bilo najidelanije do pre pola godine. Tada je imala nekih ginekoloških problema koji su rešeni poslije par mjeseci. U zadnjih 4 meseca smo se seksali svega tri puta. Izgovor joj je da nikako ne može da se opusti poslije toga perioda, i da se odvikla od seksa. Ne znam šta da radim!
Živim sa roditeljima i sestrom. Mama nam je okrenula život naopačke a i dalje je svi tolerišemo godinama. Žena je prirodno nadr*ana 24/7 vrišti na sve, svaka sitnica joj smeta, nekad mi je žao što me je ona rodila..
Za sve one koji priželjkuju da putuju u prošlost ili budućnost, da ih podsetim da za to imamo priliku dvaput godišnje😊
Moja žena koja ode u kupovinu i nakupuje pun gepek hrane i onda odma sutra joj fali nešto i tako svaki dan.