Imam 25 godina i prolazim kroz krizu četvrtine života, što nije ništa toliko strašno, vidim da to prolazi 90% ljudi između 20te i 30te godine. Ali ljudi, ja sam potpuno prsla, konstantno osjećam depersonalizaciju, konstantno osjećam pritisak da donesem neku odluku, nekada sam u prekretnim odlukama vidjela inspiraciju a sada samo imam paralizujući strah od ishoda. Npr. želim napustiti posao jer me je doveo do sloma stresom, i ima faktora koji jednostavno nisu ok, ali se plašim da sa sledećim ne potonem još dublje, iako znam da sa mojim cv-om mogu naći super posao, i da mogu biti opremljena lekcijama o nošenju sa stresom i o granicama sa ovog...takođe veza u kojoj sam se svaki dan pitam je li prava, nedavno smo se uselili zajedno i umjesto da to bude najljepši momenat za nas osjećam se kao da je stranac, osjećam se kao da visim između identiteta i odluka sa previše rizika i konstantno mi je neprijatno.
Muž me izbegava dođe kući gleda u telefon tv kako sam se porodila nije sa mnom imao odnos pet puta za osam meseci celu trudnoću nije hteo kao boji se kad krenem da pričam on počne galamiti kaže pa jel ti ja ne odgovaram i kad dođe do odnosa čini mi se da je to reda radi legne na mene posle minut skoči kaže ja ne mogu više mislim osećam se kao časna sestra pored živog muža!
Koliko me začudi što kad ja letim za nekim i trudim se, ta osoba me odbija. A kad ja prestanem da se trudim i svejedno mi je, ta osoba odjednom počne da mi piše i zove me. Tad sve može i hoće. E onda ja kažem da neću, pa se ljute na mene i izvređaju me. Jbt šta nije u redu s ljudima?
Želim da ustajem u 7 umesto u 12/1, pokušavam sve živo što mogu ali jednostavno ne čujem taj alarm u 7. Jedina promena je što sam počeo bez alarma da se budim u 10. Ležem oko 12 uveče.
Kako neko nepoznat može očekivati pomoć od nepoznatih ljudi, svojom emotivnom manipulacijom, naređivanjem i nabijanjem krivice, jer koga briga kad te ne poznaje i nema duhovnu povezanost sa tobom. I priču..?
Čitav život imam sinesteziju, da mi i oblik slova ima sladak ukus.
Zbog pramenova mi je kosa uništena, dok ih nisam uradila imala sam gustu i lepu kosu, koja može danima da bude čista, a sada mi se razredila, istanjila i masna već drugi dan od pranja, izgubila sam mnogo kose i zbog češljanja, iako je prošlo više od godinu dana od zadnjeg farbanja i puštanje moje prirodne boje kose, ništa se ne vraća na staro. Toliko sam očajna i besna da ću u depresiju upasti, ne znam šta da radim, hoću svoju staru kosu nazad, kajem se što sam se uopšte odlučila na pramenove.
Blokirala sam trenera na tik toku jer imam puno objava i bilo mi je glupo da me on prati. Danas me je pitao zašto sam ga blokirala i pravila sam se da ne znam, osećam se sad bezveze..
Mali komšija trenira fudbal ali mu roditelji ne dozvoljavaju da se druži sa vršnjacima pa svako veče 2 sata "trenira" fudbal sam, u stanu.