Ima li gorih ljudi od onih koji su na semaforu u lijevoj traci, koja je i za lijevo i za pravo, i tek kada se upali zeleno svjetlo krenu i tad upale lievi žmigavac?
Frendzonovala me je devojka koja je varala svog dečka sa mnom, ona kaže da me voli i sve al da ne možemo biti zajedno, ali da joj prijam kao osoba i sve pa bolje da ostanemo prijatelji, ja nemam reči za nju, mada ni za sebe, šta sam ja verovao, paralelna veza je u pitanju bar jedno godinu dana...
Pitanje za mušku ekipu. Da li vi znate, osjećate koliko vas neka cura voli, i da li ste svjesni ako se desi raskid koliko vas je ta djevojka voljela? Da li ste žalili za nekim za koga znate da vas je ono iskreno iskreno voljeo takvog kakav ste?
Kako se boriti s činjenicom da pored momka i roditelja nemam nikog drugog za druženje. Izlazim i s momkovim društvom, svi su super, ali to nije društvo koje bih ja sebi izabrala. Oni su odlično društvo za mog momka.
Voljela bih da i ja imam drugaricu s kojom bih se mogla družiti, popiti kafu makar jednom mjesečno, razmijeniti par riječi o nekim ženskim temama.
Trenutno sam nezaposlena i svaki dan do kraja momkove smjene sam sama i najčešće u kući. Nažalost, osoba sam kojoj većina stvari nije zanimljiva ako ih radim sama. Recimo, teretanu ne volim ali s momkom idem redovno.
Sve to mi zaista teško pada, jer traje već duže vrijeme.
Znam da će se pronalaskom posla promijeniti puno toga u mojoj glavi, ali znam da će ta želja ostati.
A vama koji imate društvo, čuvajte ih i pazite, jer znače mnogo.
Često se čini da ljudi više udovoljavaju svojim željama i strastima nego što se posvećuju duhovnim i intelektualnim vrijednostima. To je kao da gradimo složenu građevinu od duhovnih i intelektualnih vrijednosti, a svaki put kada podlegnemo željama i strastima, rušimo tu građevinu. Duhovni i intelektualni razvoj zahtijeva trud, strpljenje i posvećenost, dok je udovoljavanje željama (i strastima) često trenutna i prolazna satisfakcija koja nas udaljava od istinske sreće i ispunjenja.
Kako znati da li je fakultet vrijedan borbe iako nam ne ide ili da treba da napustimo i potražimo nešto novo?
Družim se sa prijateljima za koje znam da me ogovaraju. Za one za koje nikad ne bih to pomislila su ipak to uradili. Želim da prekinem ovo ali ne mogu, ne želim da ostanem sama.
Prijateljica koja svaki put na prvom dejtu zabrije slikom mi je rekla da je rano što sam se poljubila na drugom dateu. Ne osuđujem nikad ni nju ni nikoga, a ona se našla prozvana osuđivati.
Ja ne mogu da verujem 3 godine smo se viđali (inače školski drugari-sada odrasli ljudi) i ništa se između nas nije dogodilo, a simpatisali smo se previše, kakva šteta..
Nisam više mogla tako i prekinula sam taj odnos, i dalje mi nedostaje svaki trenutak sa njim.
Ne sjećam se njegovog glasa, kada bi se meni obraćao, a sa druge strane mogu da čujem njegov glas kada bi se obraćao drugim ljudima.