Ovi što ne mogu da se provedu bez alkohola i nisu za izlaske. Šta je toliko zanimljivo u pijanstvu? Glumite neartikulisane budale, drpate se sa kim stignete, imate odnose bez zaštite, širite klice i svakakve boleštine.. fuj. Nikad u životu ne bi izašla u diskoteku, na splav ili klub i da budem u društvu takvih, ma ni u krugu od km. Da se ogradim odmah, ne mislim da su svi koji idu na ta mesta takvi, ali džabe, većina jeste i širi se loša slika.
Muškarci vole golotinju, napucane ribetine... Pustite one gluposti da vole „obične“. Svaki je takav. Balave za ovima sa insta, koje se slikaju gole.
Nikad mi nije bilo jasno kako neko može da se bavi nebitnim, neozbiljnim poslovima, mislim u smislu, napolju kiša lije ko' iz kabla, grmi i sijeva na sve strane, zemljotresi vrdaju, a ova likuša turpija nokte i crta nešto bezveze. Ja samo ozbiljne poslove i prirodne nauke uzimam u obzir.
Brat je uvukao porodicu u probleme. Ovako je zaista dobra osoba, dušu će ti dati, vrijedan je i radan. Ali je u stanju da prokocka sve pare... majka vraća njegove dugove, porodica je u problemu, roditelji oboljeli od svega, a dugovi samo pristižu. Molili smo ga da se liječi, da to više ne radi ali ne sluša, i dalje radi po svom jer zna da će neko drugi da plaća njegove gluposti... mnogo mi je teško, da bar mogu da odem negdje daleko gdje me niko ne zna. Ne znam koliko ću još moći ovako, pod stresom i brigama zbog brata.
Potpuno razumijem zašto su stari ljudi kod nas toliko džangrizavi i ljuti. Zamislite da radite 40 i više godina za ovako malu penziju. Djeca i unuci vas ne bendaju ni 5% osim kad im treba para. Mnogo su dali za nas i našu zemlju, a dobili mizeriju. Niko ih ne poštuje. Prije nego što osudite naše penzionere pomislite samo koliko su se napatili u životu, te itekako zaslužuju da prvi sjednu, dođu preko reda negdje, da prvi zauzmu mjesta, zaslužili su.
Dve godine smo bili zajedno, kada smo prekinuli saznala sam da je išao kod moje jako bliske drugarice kući. Užasno. Prvenstveno s njene strane, kako je to mogla da mi uradi, on me više ne zanima, a sa njom se i dalje družim, ali nije više ništa isto kao pre.
Treba uskoro da budem kuma drugarici koju poznajem 20 godina, koja me je više puta razočarala, i baš se dosta promenila prema meni. Bukvalno nam odnos više nije isti... Kad se vidimo priča se samo o njenim problemima i dešavanjima, pa zadnje 3 godine tako. Družimo se i dalje ali se ređe viđamo.
Pre 3 godine bih skakala od sreće da me je pozvala za kumstvo, sad bukvalno nemam želju da se to desi, gledam je kao trošak samo i ne znam šta da radim...
Blago bogatim ljudima. Imaju sve. Materijalno obezbijeđeni, mogu da otputuju u svakom momentu kad požele, imaju "ljubav" (u vezama su i brakovima, i uvijek će imati partnere pored sebe), imaju mnogoooo prijatelja, ukratko - imaju sve što požele! Evo priznajem, žao mi je što nisam u toj situaciji i što nemam mnogo novca. Sve bi bilo lakše da sam bogata. Priznajem da bih to najviše voljela. Slobodno osuđujte do mile volje ali eto, to je moja želja i žao mi je što to nemam.
Zanima ne kako druge osobe koje su usamljene zadovoljavaju svoju potrebu za povezanošću? Ja naprimjer koristim teške deke i pokrivače koji me pritisnu, mekane pidžame ili razne jastuke u obliku zagrljaja..nije mi jasno zašto moraju postojati te potrebe za ljubavlju i osjećanja kod ljudi koji nisu u prilici ili ne mogu da imaju partnera..