Zaručnici su počele rasti dlačice na nekim mjestima poput iznad usana, na bradi i prsima. Da odmah kažem – bila je na pregledima, nema nikakvih ginekoloških problema. Testosteron joj je na gornjoj granici, ali nisu joj dali nikakvu terapiju ni ništa slično. Meni osobno to stvarno nije problem – te dlačice se mogu srediti naviše načina, a one svjetlije koje su joj teže za ukloniti mi ni najmanje ne smetaju. I dalje mi je zgodna i lijepa kao i uvijek.
Problem je što ona to tako ne vidi. Stalno priča da više nije zgodna, da bih trebao naći neku drugu itd., iako joj stalno govorim da mi to ništa ne smeta. Razumijem je, naravno, ali volio bih da mogu nekako doprijeti do nje da shvati da mi je i dalje privlačna.
Ima li netko savjet iz svog iskustva...kako da joj pomognem da se osjeća bolje u vezi sebe?
Prijatelji su nedavno dobili dete i od tada jedina tema za razgovor sa njima je o bebi.
Razumem da su srećni zbog deteta ali stvarno preteruju o tome. I ja sam postao otac pre par godina ali nisam nakog toga smarao ljude i pričao samo o bebi, nabijao im telefon u facu sa hiljadu slika bebe u jednoj istoj pozi, pokazivao milion istih video snimka... Takođe pored tih prijatelja ni ja nisam jedini u društvu koji ima dete, ali niko od nas koji imamo dete ne smaramo ljude, dok je sa ovim prijateljima od dva sata provedenih više od sat i po o beki, beka uradila ovo, jao vidi kako je beka podrignula lepo, jaoo vidi beka stavila čarapicu na ruku... Shvatam da su ushićeni ali ljudi aman zar ne shvatate da smarate pričom samo o bebi.. Inače ovo nije samo moj neki trip, par prijatelja iz društva sa kojima smo skoro svakodnevno u kontaktu dele isto mišljenje, da ljudi ne umeju više ni o čemu da pričaju osim o beki.
Kako nekim ljudima staviti do znanja da malo smaraju sa tim?
Moja žena i ja smo živeli život iz snova. Pet godina u braku, zaljubljeni, stiglo dete, zaista neopisiva radost i sreća. Međutim, u trudnoći se moja žena jako ugojila. Pričamo o preko 40kg. OK, smatrao sam da je to normalno, da će se povratiti posle, ali njoj je danas, 3 godine kasnije, ostalo i dalje 30kg viška. Nije depresivna, dobro je raspoložena, vratila se na posao, uživa sa detetom. Žao mi je što moram da kažem da je meni takva krajnje neprivlačna. Kada me primora na odnose, bukvalno moram krišom vijagru da popijem, da bih obavio svoju bračnu dužnost. Pokušao sam da razgovaram o tome, ali ona kaže da smo bili mladi i lepi i zgodni, a sada su neki drugi prioriteti u životu. Mislim da ću morati da razmotrim razvod.
Svoj prvi novac sam zaradila tako što sam pokazala grudi prijatelju.
Ajde neka mi netko objasni koja je fora ženama s nedgovaranjem na poruke, ali onda stavljaju srce. Na primjer, nekoliko puta mi se već dogodilo da upoznam curu negdje vani, ona mi da Instagram, ja joj pošaljem poruku, a ona ne odgovori nego samo stavi srce. Mislim, jasno mi je da nije zainteresirana, i tko zna zašto mi je uopće dala Insta, ali koja je fora s tim srcem? Kao, sviđa mi se tvoja poruka, ali ne mogu ništa napisati? Iskreno, bilo bi bolje da mi napiše 'mrš' ili nešto ružno nego ovako. Haha, smiješno, zar ne?
Drugarica je ostavila muža i decu od 3 i 7 god. Zaljubila se i otišla kod tog drugog. Ja sam zgranuta i izgleda da se više sekiram ja za tu decu nego ona.
Ne znam da li je normalno, ali ja sa 24 godine nemam s kim da izađem na kafu, nemam ni jednu drugaricu, imala sam prije, ali sam se udaljila od njih jer to nisu bili zdravi odnosi, bilo je tu dosta ljubomore i jednostavno nije išlo, malo me baca u depru jer je sada prelijepo vrijeme vani i provozam se navećer sama vidim druge kako se druže i pitam se koja je greška sa mnom? Uvijek sam davala svoj maximum i bila tu za druge, dok iskreno oni su mene zvali samo kad nemaju nikoga drugo..
Previse dugo sam ziveo zivotom kojim 99% ljudi nije, odricao se mnogih stvari i sad u 35 godini nisam nigde, nikakvu sposobnost socijalizacije nemam, imam samo manire i vaspitan sam, a osim toga sam životinja iz neke divljine kojoj ništa nije jasno šta se dešava okolo, niti sam u stanju da shvatim ljude niti da se povežem sa njima. Ljubavni život mi je nepostojeća kategorija, društveni isto iako se družim ali se ne uklapam nigde, svuda štrčim. Osećam se odbačeno od sveta iako je to suštinski izolacija mentalna.
Žene bez grudnjaka u javnosti niste seksi, vulgarne ste i jeftine.