Zbog sve više glupih i glasnih ljudi sa samopouzdanjem bez pokrića, normalni i pametni se povuku u sebe i bježe ljudi.
Jeste li se ikad zaljubili toliko da cijeli drhtite kad vidite tu drugu osobu? Imala sam veze od 2 i 6 godina, nikad se nisam ovako osjećala, kao da će mi tijelo eksplodirati.
Imam toliko mnogo da napišem ljudi moji ali evo u kratkim crtama ću vam reći... Od mnogo problema jer je moj muž mamin sin i je djete koje ne zna da se snađe u životu i u prostoru gde se nalazi (snalazim se sama za sve ja) ne volim ga više.. Toliko sam razočarana u njega da ne znam gde su mi bile oči tolike godine pored njega.
Kako je grozno kad se posle razvoda, groznog stanja, trauma, zaljubiš u nekoga, odlepiš a znas da on nije za tebe.. Idealizuješ tu osobu, sanjaš, ne izlazi ti iz glave..a on toplo hladno..ne možemo biti zajedno, puno razlika a ja samo njega vidim.. Teško je preteško... A spasio me je da zaboravim sve loše u mom životu...i sad mi je još gore..
Pušim duže vremena, ali 5-6 cigara dnevno i to onih slabih. Sad sam trudna ulazim u četvrtu sedmicu, moram da prestanem a ne znam kako. Grize me savjest, pojela bih se.
Tužna činjenica ali imam takvu ženu da se odmorim i jedva čekam da odem na posao. Nikakav poslovni zadatak mi ne može biti težak onoliko koliko je teška atmosfera i komunikacija s njom. Ne znam gde mi je bila pamet kad sam odlučio da je oženim. Dobili smo i dete i sad sam zaglavio i sebi uništio život. Imao sam intuiciju u vezi da nije to to 100% ali nadao sam se da će vremenom sve doći na svoje. Savet za sve: ako osetite imalo da nije to to - bežite glavom bez obzira, preboljet ćete tu vezu. Vremenom će postati samo gore i nemojte si uništiti život kao ja sebi!
Ne mogu da shvatim kada neko kaže da je studiranje najlepši period života. Studiram državni fakultet i radim (da mogu da kupim osnovne stvari (kola, dobru odeću, dobar telefon...) i nemam vremena ni da spavam. Devojka je misaona imenica.
Nije bila važan lik u mom životu. Prodavačica u susednoj prodavnici. Pitala je uvek kako sam, šta radim, dok mi otkucava robu. Pitala za ukućane. I njih je uvek pitala za mene. Pre par godina požalila mi se da se ne oseća baš najbolje, da ima modrice po nogama. Rekla da se boji da ode do doktora. Rekla sam joj ma idi, sigurno nije ništa strašno. Nakon toga često sam se selila i prošle su dve godine. Danas sam videla njenu umrlicu kraj prodavnice u kojoj je vredno radila. Nije doživela ni 50 godina, prerano je otišla draga Danijela. Shvatila sam kasno koliko je ona zapravo bila važna. Naučila sam da svi dobri ljudi zaslužuju bar deset puta više naše pažnje od onih drugih, onih zlih, kojih ima previše.
Otac je imao manju saobraćajnu nezgodu i ušao je u raspravu sa čovekom čiji je auto čuknuo. Potukli su se i ovaj mu je izbio nekoliko zuba. Srećom pa je u pitanju zubar koji mu je iste i namestio. Sada se šali da ima lepši osmeh i izgleda mlađe.
Jedva čekam potpunu finansijsku nezavisnost, da bih mogla s familijom da kontakt svedem na dva puta mesečno. Ovo kako je sad više nije zdravo ni za koga. Jedino mi je žao zbog toga što ako budem imala decu, ona neće imati mnogo veze sa babom i dedom.