Očistila sam prvu godinu faksa, a da knjigu nisam pipnula, ni profesori ne znam kako izgledaju... Sve sam položila preko seminarskih i na sreću i šupljiranje... A moji roditelji se svima hvale, a ne daj Bože da me neko pita nešto iz moje struke...
Moji roditelji još uvijek misle da se napijem od jednog piva.
Kada profesor pita ko ce da čita lektiru, samo se ja javim i ceo razred me pogleda začuđeno.
Jedan mali švrća, jako bitan u mom životu je nedavno oboleo od leukemije, veliki je borac i veoma pametan, svestan je svega što mu se dešava, ali je hrabar i veseo, toliko mu se divim!
Pre nekoliko dana mi je prepuklo srce od tuge kada je pitao svoju mamu odakle joj sada pare za lekove i za sve što mu treba, a kada je tražio da ide na more nikada nisu otišli zbog nedostatka novca!
Žensko sam, ali volim da vidim devojku sa dobrom pozadinom.
Uvek kada izlazim iz stana vičem ,,Ćao ljudi vidimo se'' i ako je stan prazan, čisto da bi komšije pomislile da ima nekoga i da nije prazan stan.
Shvatio sam da sam alkoholičar kada me društvo zvalo na telefon u toku predigre sa djevojkom i kažu mi "dolazi imamo tonu alkohola" a ja njoj ko iz topa kažem "obuci se moram da idem"...
Kada romi uđu u autobus i počnu da sviraju osećam se ko da sam u filmu ko to tamo peva.
Juče sam, posle teškog dana, zagrlio devojku i slušao kako diše. To me je smirilo...
Mrzim kada dođem u školu i kažu mi kako ništa nisu učili, a onda ih profesor prozove i sve znaju.
Ili kada mi kažu da su samo pročitali pred spavanje i dobiju 5! Jel stvarno misle da sam budala i da ću da poverujem u te gluposti?!