Kad sam bio peti razred, uzeo sam traktor da se provozam po selu i slupao kod babe i dede u kapiju. Ni dan danas baba i deda nisu rekli da sam to ja radio a prošlo je više od 10 godina. Hvala im.
Svaki put kad neko pogreši broj i traži neku osobu, ja mu dam osobu koja mi je najbliže, u fazonu: "Evo nje/njega tu, samo sekund".
Volim da treniram jer jedino tad mi je mozak isključen skroz.
Prije par godina, kada sam tek započela vezu sa dečkom, došla sam kod njega u stan i morala se istuširati. Imala sam crnu debelu gumicu za kosu oko ruke, koja je tokom tuširanja spala sa ruke, a ja nisam ni primjetila. U jednom momentu sam pogledala prema odvodu i vidjela nešto crno kako gmiže, i kako veoma slabo vidim bez naočala, nisam mogla da razaznam što je. Učinilo mi se da to nešto crno gmiže i pokušava da izađe iz odvoda, te sam počela kao najveći debil vrištati, navukla ogrtač i izjurila i vikala dečku da je zmija ili nešto slično u wcu, jer je to ljeto bilo mnogo zmija u okolici, te imam užasan strah od njih. Uskoro sam začula njega iz wca kako viče 'ISUSE, KOLIKA JEEE!!! AAA!!!' i pojurila u wc da bih tamo zatekla njega kako se cereka i drži moju gumicu za kosu u ruci. Nisam propala u zemlju, samo sam mu dala materijala za zezanje do danas.
Dao sam devojci kola da se vozi, toliko je pažljiva da mi je sipala dizel za 1000 din... inače, auto je benzinac.
Kada kinem, bešika to pogrešno shvati, pa slučajno pišnem u gaće.
Жена носи 9 месеци бебу у стомаку, 10 сати се порађа, 2 године не спава нормално... и на крају кажу '' на тату личи ''.
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.
Svaki put kada u prodavnici naiđem na stvarčice sa ugrađenim alarmima, podesim ga za 20-ak minuta da se neko prepadne.