Plaćam alimentaciju, iako nisam sasvim siguran da je dete moje.
Vrhunac moje lenjosti je bio sinoć, kad sam pokušavala da zategnem posteljinu, ležeći na njoj.
Često se pretvaram da sam stranac kad se izgubim u centru, jer me je sramota da pitam kako doći negde.
Žena mi ima položenu D kategoriju, i vozi kamion kao pro.
Oduvek sam volela da kisnem i dok mi se one kapljice slivaju niz obraze, ja sva srecna, skidam svoju tugu od juče!Predivno!
Kad se probudim ujutru, prva rečenica mi je "Šta ima za jelo?"
Ide mi na živce kad se vozim biciklom pa naiđem na rupe i rascjepe na cesti, pa mi sise skaču gore-dole. I neugodno mi bude ako prolazi neki muškarac i to skuži.
Jednom prilikom sam pala i udarila glavom o saksiju. Zanimljivo je to što je saksija pukla, a na mojoj glavi ni ogrebotine.
Svaki put kada me neko pita za mišljenje, moj odgovor počinje sa: ''Stvarno ne znam šta da ti kažem'', a posle te rečenice ide tona saveta s moje strane.