Gledam preko puta moje kuće, komšije ispraćaju ćerku, koja ide u Ameriku sa mužem da živi za stalno. Sin im je već odavno tamo. Oni ostadoše ovde sami da žive do kraja života. Džaba im onolika kuća i sve pare što imaju kada će svoje najmilije viđat jednom u dvije godine, zato nikad neću otić iz svoje zemlje, pa valjda će i ovde nekad krenuti na bolje...
Pitam se da li još uvek postoje muškarci koji su kavaljeri i koji mogu u vezi da poštuju bonton. Ok kad smo sami, budi divlja svinja, ali kad smo u javnosti, majku mu njegovu, kontroliši se! Budi dosledan sebi, ne moraš da trčiš za svakim mojim korakom.
Svaki put kad ulazim u auto pogledam ima li koga pozadi. I uvijek se plašim da ce neko bit.
Idem u prodavnicu preko dana kada je najtoplije, samo zato što nemam klimu u kući.
Dok idem ulicom ocenjujem odevne kombinacije drugih devojaka u sebi, na skali od 1 do 10.
Kao klinac na svadbama rodbine obožavao sam da lupam prstima od sto u ritmu muzike misleći da ja sviram. Pre dva meseca mi je bila svadba, ja lupam tako kad na jednom pevačica meni pokazuje palac gore i odvuče me do klavijature, ja mrtav ladan počinjem da sviram nešto iz detinjstva, nešto poput žuta kuća i to...puna sala, 500 gostiju, svi umrli od smeha, a klavijaturista mi je uzeo i autogram!!
Kadet sam Vojne akademije, treća godina. U prvoj godini nisam mogao da učestvujem na promociji novih oficira zbog neke povrede, tako da sam prvi put učestvovao prošle godine. Moja devojka nije mogla da prisustvuje promociji jer je išla u drugi grad da da dedi pola godine. Bilo mi je krivo, ali razumeo sam, takve stvari su uvek na prvom mestu. Promocija se završila oko 6, a ona se vratila u Beograd oko 7. Umesto da se presvučem, otišao sam direktno sa Akademije kod nje kući. Pokucao joj na vrata, ona ih je otvorila vrata i videla me je obučenog u svečanu uniformu. Na šokiran izraz na njenom licu samo sam joj rekao: "Ako ti ne možes da dođes na promociju, može promocija da dođe kod tebe." Nadam se da se oduševila. Inače, i dalje smo zajedno, prekjuče je prisustvovala promociji. Nema lepšeg osećaja.
Kada sam bila mala , dok je vatra naložena, prskala sam vodu po šporetu kako bih se čulo pucketanje.
Kao mali sa bratom sam napravio dogovor da je bijeli dio krema njegov, a crni moj (nisam mogao da biram bijeli jer sam mlađi)... i sad nakon 15 godina i dalje jedem samo crni.
Momak me je dva puta zaprosio. Par dana prije mog rođendana smo šetali mog psa (kojeg mi je on poklonio). Izbjegavao me sve vrijeme i samo uzme psa i negdje ode, a ja ostanem i čekam.Zapravo je pokušavao da obuzda mog nestašnog psa i da mu zakači cjeduljicu i kutijicu na ogrlicu. Pošto to nije uspio, vratio se i sjeo na klupu a ja sam stojala. Onda mi je rekao da uzmem sebi bombonu iz njegovog džepa, a ja nađem prsten i cjeduljicu koja je malo istrgana i prljava sa natpisom "Marry me?". Ne mogu opisati koliko sam bila sretna, odmah su suze krenule. Ne znam ni kako sam uspjela izgovoriti "da". Ali pošto je moj momak vječito nezadovoljan i želi da sve bude savršeno, za našu godišnjicu me je odveo u jedan fini restoran na večeru. Ja sam nešto brbljala o knjigama a on me u pola rečenice prekinuo i samo je kleknuo i pitao me hoću li se udati za njega. Tako da imam dva zaručnička prstena i predivnog budućeg muža koji u svakom trenutku nastoji da se osjećam savršeno. Volim ga više od života.