Ujutru kad se probudim lezim u krevetu još sat vremena, čisto da ''odmorim''.
Na slavini pri tuširanju postoji tačno jedna pozicija kada je voda taman topla. Milimetar levo ili desno su lava i tečni azot.
Imam jako čudan odnos prema plakanju. Smatram da je to za slabiće i gotovo uvek se suzdržavam da zaplačem. Ako mi baš dođe da plačem trudim se da to uradim kada sam sama, da me niko ne bi video.
Bila devojka kod mene i odemo u bracni krevet mojih roditelja. Za vreme seksa pukne jedna od letvi koje drze dusek ali me to nije ni malo omelo. Ispratim ja devojku kuci i odem da pogledam stetu i vidim da se jedna letva skoro prepolovila. Ja je okrenem naopako samo da bi dusek stajao pravo i uvece se namerno porvem sa caletom i gurnem ga dovoljno da on mora da se doceka rukom bas na to mesto i naravno letva pukne i on okrivi mene i svakako sam morao ja da je zamenim.
Ponekad mislim da su me roditelji napravili samo da bi imao ko da im ide u prodavnicu.
Svaki svoj talenat sam otkrio u vreme, kad se više i nije mogao nazvati talentom...
Kad čujem da nekoga ima u hodniku zgrade brzo otrčim do vrata da gledam kroz špijunku. To radim od kad znam za sebe. Sad imam 20 i nemam pojma zašto to radim, navika valjda. :)
Vratili se studenti, opet je net od komšije usporio :(((
Slučajno sam u devojčinom mobilnom video poruku od njenog navodno najboljeg druga " volim i ja tebe <3 :* :* :* ". Nisam hteo ništa da joj govorim, suzdržavao sam se i nisam hteo ništa da je pitam da ne bi' ispao ljubomorno đubre, na kraju večeri me je pobedio crv sumnje i pitao sam je šta to znači, ona je rekla da imaju samo topli odnos (nadam se ne suviše topao). Nisam raskinuo niti planiram... samo se pitam da l' je to tako normalno... samo se nadam da mi neće srce slomiti.
Nema ništa lepše, nego kad devojka legne gola na tebe.