Kad god nesto slomim , vicem : "Dobro sam , dobro saaaaaaaaaaam!"
Kad obrijem noge,dva dana samo suknje nosim. Ne mogu glatke noge pod hlače.
Prvih par puta kada se vidim sa nekim dečkom koji mi se mnogooo dopada pravim se da sam baš fina, iako bih iste sekunde skočila na njega.
Uvek kada sam u čitaonici poželim da kažem nešto tako glasno, čisto da razbijem onu tišinu, a i vidim reakciju drugih.
Uzmem celu tepsiju sa kolačem i jedem kao malo, pa još malo, i na kraju ostavim jedan kubni centimetar tek da ne ispadne da sam sve pojela.
Išla sam sa mamom u kupovinu, i kupila mi je puno lepe odeće, i ja sam čak bila malo nervozna što nisam našla pantalone baš one boje koju sam zamislila. A onda sam videla nekog starog čoveka i ženu kako kopaju po kontejneru, i bili su jako srećni kad su izvukli stari hleb. Sama sam se sebi zgadila i počela da plačem kao kiša, kad sam shvatila da mi ništa od te odeće nije zapravo potrebno, kad neko nema ni da jede.
Ljudi obično gube punjač, daljinski, telefon... Mi smo upravo skontali da smo izgubili tepih. Cijelu kuću pretresli, tepiha nema pa nema!
Uvek kad sam sa njim ja se smejem kao blesava, skačem kao na federima, pevam ako treba i na rumunskom, razvijam teorije, izmišljam zakone, pametujem čak i o tajlandskoj kulturi...A on za to vreme stoji pored mene kao kip i čini da se osećam kao klovn.