Baš mi je krivo što u ženskim jaknama i kaputima nema unutrašnjeg dzepa, imam 1 mušku jaknu i baš mi dobro dođe taj unutrašnji dzep. Idealan i za telefon i za novčanik, još ima i rajfešlus.
Ne živi mi se. Ne mogu da ispratim sva takmičenja i dokazivanja. Nemojte mi reći da me treba biti baš briga, jer bih onda ostala sama. Nemojte reći i da je to bolje nego biti u lošem društvu, jer ćete tad reći da je do mene i da je nemoguće da me niko ne voli. Svi se takmiče, a ja živim običnim životom i ne želim da dižem kredit da bih se dokazala nekom. Ne želim da izađem s nekim, a taj neko me proziva zbog nečega. Više ne možeš da se družiš s nekim bez skrivenih namera, takmičenja, prozivki itd. Uopšte mi se ne dopada ovaj život.
Imam mnogo učenika kojima predajem i jako često mi se desi da pogrešim imena u sekundi, pa me oni ispravljaju a ja se izvinjavam. Evo baš danas mi učenici kažu "Lena, Lenka, ko da je to bitno, isto mu ga dođe."😂😂😅
Ježim se kad neko pomene srednju školu ili kad krene da priča kako je to samo 4 godine. U mom slučaju su i samo 2 bile dovoljne da me dovedu do mentalnih problema i posledica kojih do danas ne mogu da se otresem.
Poslala sam poruku svim osobama koje mi je Tinder predložio.
Imam partnera kojeg puno volim i poštujem. Obostrano je. Bar sam mislila. Oboje imamo brak iza sebe. Ja sam puno propatila i sve je to pratilo jedno drugo. Moje narušeno zdravlje, nesigurnost, strahove. Ma sve. Prvi put nakon toliko godina sam sretna. Ja želim zajednički život jer mi je dosta samoće i borbe koje vodim sama. Želim u paru. On je dobar čovjek, vrijedan, radan. Ja takođe imam ok posao, borim se. Njegova djeca imaju svoje živote i porodicu. Niko nema ništa ni sa kim u financijskom smislu. Svi imaju odvojene kuće. Da bi mi rekao pre dva mjeseca da me ne može ni pozvati u kuću nikako dok ne odlučim da ostanem inače šta će mu djeca reći. Reće mu da dovodi ko zna koga i da sigurno planiram mu uzeti kuću. Prešutila sam. Riječ nisam rekla. Stalno mi je to u glavi. Ne treba mi tuđe ništa. Imam svoje šta imam. Ponizio me do koske. A kaže voli me. Da li da ga ostavim ? Otkud da izvučem snagu da to uradim?
Muči me retroaktivna ljubomora i pored toga što mi je veza koja traje skoro pola godine fenomenalna, ali ne mogu te misli nikako izbačit iz glave…