Godinama potiskujem osećanja i živim život robota. Kad god sam bila zaljubljena vodila sam se time da je bolje da ne pokažem jer će me odbiti, poniziti, povrediti.. ispašću smešna i jadna. I uvek sam to nekako izgurala prećutno da za te moje ljubavi niko nije znao pa ni taj "sretnik". Sada sam posle duže vremena opet osetila leptiriće u stomaku, ponela me je zaljubljenost i sva letim. A onda me je šamar realnosti spustio na zemlju i vratio u moju ljušturu. Jednostavno za mene nema sreće u ljubavi i to je tako.
Dečko se dogovorio sa drugovima da idu na more. Mene ništa nije pitao, a ja sam maštala o našem letovanju i nadala se da ćemo ići. Jedno veče je usput rekao da su našli smeštaj i to je to. Imamo 25 godina, odavno smo zaposleni i samostalni, ali on je rekao da mu je rano. Zajedno smo četiri meseca, ali na tom letovanju bi nam bilo šest meseci veze. Možda je u pravu, ali povredio me je i ne znam da li mogu da pređem preko toga.
Moja svekrva ne čuje. Ali baš ništa, po malo čita sa usana, i to slabo. Neće da nosi slušni aparat, iz samo njoj znanih razloga. Što je u teoriji njen problem, osim što nije. Čuje neku reč iz rečenice i onda nagađa ostatak priče. I veruje u to i širi dalje rodbini i svima. Na primer ja pričam sa mužem ili svekrom o tome kako mi je drugarica trudna, ona samo čuje "trudna" i objavljuje po fejsu da će postati baka, pa moram da demantujem svima. Ili pričamo kako je nešto skupo pa nismo kupili, ona "čuje" da smo ostali bez posla i da sad nemamo od čega da živimo, pa moli rodbinu po selu da nam daju sira i mleka da preživimo. I tako za SVE. Najluđe mi je bilo kada je poslala mom tati telegram saučešća zbog smrti moje mame, samo zato što sam rekla da je mama otputovala (u banju). Ona je to nekako protumačila da je žena umrla, bože me sačuvaj. Užasno me nervira, i na svu sreću nismo blizu pa se viđamo jednom godišnje.
Već 10 dana unazad, svako veče u izlasku se gledam sa djevojkom koja mi se sviđa. Bukvalno na svakom mjestu gdje se sretnemo, sretnu se i naši pogledi koji traju minimum 2,3 sec, što znači da oboje imamo interesovanja, zar ne? Našao sam je na insta, uzvratila je i sve top. Javio sam se prvi, poslao do sad 2 poruke ali ih ona uopšte ne otvara, međutim i dalje me gleda kada se sretnemo. Potpuno mi je sve to nejasno. Poštujem sebe i ne želim se spustati na nivo kučeta koje trči za nekim.. Što se kaže, sa djevojkama je odbojka, prebaci loptu preko mreže i igraj samo ako ti se lopta vrati.. Ali eto htio bih da čujem savjete nekoga od vas, prije nego stavim tačku na tu priču, kao da se nikada nismo ni sreli.( Samo da napomenem da djevojka uopšte nema nafurano ponašanje i izgled, djeluje mi opušteno čak nekad i stidljivo, ali izgled često zna da prevari..)
Razumem da je to neka zaostavština iz ranijih vremena koja mnoge podseća na mladost, ali meni je strip Alan Ford jedna velika gomila gluposti. Humor na nivou Kursadžija sa forama po principu: "Nije belo, znači da je žuto". Onda gledaš zagrižene fanove koji te uz to gledaju i pitaju: "Zar nije fenomenalno??"
Radila sam natalnu kartu radoznalosti radi, inače ne verujem u te stvari nego čisto iz neke gluposti.
Rečeno mi je da decu neću imati najverovatnije jer je to kako kaže astrološka karma, i tu još par stvari ali ni jedna me nije pogodila kao ta, od tad je u meni totalni nemir i praznina... Da li neko ima neko iskustvo da podeli na konto teme?
Ljudi koji se čude kako se drugi povjeravaju chatgptju prije nego ljudima valjda pod kamenom žive. Zamisli natrenirat ćemo ai da bude ljubazan i podržavajuc, tragedija stvarno. Najbolje da o vama ovisim za podršku, sebičnjaci. Kad sam bila bolesna najbolja prijateljica me nijednom nije pozvala a ljudi su je opravdavali da ima svoj život. Eto vam sad vaši životi bez mene, a koliko vidim nisam ni blizu jedina.
Udata sam. Otkrila sam prevaru od strane muža. Razmišljam o osveti i imam priliku. Da li to raditi ili ne?
Zanimljivo mi je kako se naš narod uvijek nađe spreman žaliti kada se desi neka nesreća. Odmah kreću priče: "Ma svi voze kao manijaci, niko ne pazi, sve je prebrzo!"
A onda, kad se nađu u saobraćaju i naiđu na nekoga ko vozi polako, opet im smeta. Odmah sviraju, mašu rukama, nervozni smaraju ih spori vozači.
Izgleda da nam nikad nije po volji – ako voziš brzo, opasan si, ako voziš sporo, smetaš. 🤔