Užasna sam osoba. Ali to niko ne zna. Trudim se da radim dobre stvari. Ali uvek su iz interesa i da mi se dive i da izvučem korist. Manipulišem svima.
Toliko su me ljudi razočarali da više ništa ne može da me iznenadi i povredi, koliko god da je loš postupak.
Sa ovih 25 godina koliko imam, nikada nisam bio u vezi. Valjda mi fali tog samopouzdanja, jer su me devojke uvek povređivale emotivno i iskoršćavale na kraju odbile sa rečima:"previše si dobar za mene". Tako da ne znam šta mi je činiti? Imam auto, motor, krov nad glavom i lepo zarađujem. Da li može savet kako da se postavim prema devojkama?
Zbog loše finansijske situacije ni ove godine izgleda neću ići na more.
Upravo pravim pozivnice sa svadbu svojoj nesuđenoj bivšoj ljubavi.
I kada smo se pustili, onako verbalno, jesmo li se pustili totalno? Kada smo svakome dali prostor da izgradi život, jesu li naši životi sada izgrađeni ili je to bio bjeg od povreda i ožiljaka koje oboje nosimo duboko, preduboko da zacijele? I kada smo prestali osjećati se na daljinu, jesmo li prekinuli tu tajnu vezu? I kada smo sjebali sve što nam je dano i bilo je sveto, je li prestalo biti sveto za nas? I kada smo odlučili pronaći sreću u drugima, jesmo li je pronašli? Može li se prekinuti spona dvije srodne duše? Kako smo došli do ovoga?
Nakon 15 godina sigurno mogu reći pobjegli smo, prvo ja, a zatim i ti, od dubine ljubavi koja nas je plašila, a nitko nam nije rekao da pobjeći ne možemo i nikada nećemo moći jer je ona tu, ispod svih obrana, u nama, zauvijek.
Zna mi se dogoditi da sanjam neke poznanike u ljubavnom odnosu i kad se probudim odjednom mi te osobe postanu privlačne i krenem o njima više razmišljati.
Kažu da ako ti skoro pa svi govore jednu te istu stvar u vezi nečega s tobom, da je to tako. Zbog toga se ponekad pitam, jesu li ti ljudi u pravu ili sam ipak ja? Evo primjer..znači, meni cijeli život svi govore da kako sam ja odlična 'glumica' (u lošem smislu), da kako stalno izigravam neku žrtvu, pogotovo na poslu i da uopće nisam tako naivna i dobra kao što možda izgledam pošto sam dosta tiha, povučena, plašljiva, ne znam se suprostavit itd..
Pa mi je jednom bivša šefica rekla isto to, da glumim neku žrtvu, a da se 'vamo na instagramu uslikivam kao one što se 'prodavaju' za kutiju cigareta, pošto se ponekad volim odjenuti izazovno i pokazati se. Pa jbmu, prije će one zakopčane ispasti ku*ve nego ja koja sam u 27 godina imala samo jednog dečka. Što bi se trebala slikati uplakana i u skafanderu, koji k više oće svi od mene??