Kad u prodavnici stanem ispred onog dela sa "zdravom" hranom, osećam se kao budala koja ne ume da nađe ništa normalno za jelo. Lepo je sve ono, semenke raznorazne, pročitaš deklaracije, ima smisla, ali po meni, samo ako se sa tim napravi neko konkretno jelo (npr malo zdraviji hleb). Ja jednostavno ne mogu da jedem onu ptičju hranu i da se hvalim okolini kako sam sita od toga. P. S. Nemam problema sa kilažom, nego samo pravim neke male izmene u sopstvenoj ishrani.
Muž i ja smo u braku 6 godina. Dete uskoro puni 3 godine, a on je sve manje sa njom, ne provodi vreme sa njom kao pre, ne vidi se interesovanje kao pre...
Oboje radimo, oboje smo umorni, ali da se baš tako ponaša... Došli smo do toga da ga ja podsećam za obaveze oko deteta, zakazivanje kontrola, većina obaveza oko kuće je spalo na mene... Kao da je samo on umoran i kao da samo on radi...
Prošle godine nakon mature i položenih prijemnih ispita, nas nekolicina smo se skupili na jednoj vikendici kod drugara. Ja (devojka) i njih petorica. Uvek sam se družila sa muškarcima jer nisu ogovarali i bolji su prijatelji. Od njih jedan mi se sviđao od 1.godine srednje ali nisam ništa preduzimala. Kako se više popilo, nisam mogla da stanem na noge, sve je ostalo funkcionisalo i on mi je pomogao i odneo me u krevet. Znala sam da nikad sa curom nije bio i uspela sam da ga zadržim tu noć kod sebe, za sebe. On je istovremeno bio i srećan (jer mu je prvi put) i zbunjen (vrv nije očekivao).
Najstarija sam, volim svoje sestre ali iskreno, više bih voljela da sam jedinica i da se sve samo u mene ulaže, gura...
Ne znam kako neko može da pije polako iz limenke. Ja to eksiram i završim sve.
I posle tri godine ne mogu da prebolim bivšu, pravim se kako mi nije ništa, nismo ni u kontaktu a svaki dan umirem u sebi!
Dobro pazite kome posvećujete koju pjesmu. Tebe čuvam za kraj, tako divna pjesma, posvećena krivoj osobi. I svaki puta kada ju slušam, i dan danas, podsjeća na tu jednu personu, a sigurno bi ju neka druga donjela i prenjela, kako i ide pjesma! ❤️
Radim u prodaji. Doživeo sam svašta ružno, što od kupaca: pljuvanje, vređanje, gađanje; što od šefova: mobing, promena lokacije... Trudim se da napredujem i postanem poslovođa, ali uvek mi izmakne. Sad sam tako blizu, ali čini mi se da me ni to ne bi usrećilo jer uslovi rada nisu baš neki, radnici bi me ogovarali još više, plata za to mesto nikakva, imao bih menadžere itd. nad glavom. Ne bih mogao da spavam noću ako bih nekome morao da uskratim slobodan dan, što nije po zakonu, ali ja kao šef ne bih mogao da utičem, velika je kompanija u pitanju. Drugo, kupci me do te mere plaše da se nekad tresem, veoma sam anksiozan, depresivan i nisko mi je samopouzdanje. Kao da želim to napredovanje kao neku potvrdu da mogu i da vredim. A u suštini ću samo biti pod većim stresom i rizikom da dobijem infarkt.
Napokon se vraćam sebi nakon dugo vremena davanja nekome tko to nije prepoznao.
Ne, nije ovo ona klasična kuknjava, nije on nikada od mene tražio ništa od onoga što sam činila za njega i zbog njega. Sve sam sama htjela i uživala u tome, ali sam shvatila da mi no 5% od toga nije vraćeno na isti način. Odlučila sam emocionalno se vratiti sebi, sebe staviti na prvo mjesto.
Bili su to lijepi dani uz puno smijeha, prepoznala sam i sve ono što si napravio za mene, ali uvijek sam ja bila ta koja je vukla veći dio. Više to ne želim, želim biti emocionalno slobodna, a tebi sve najbolje želim.
Hvala ti na svemu J., na svim lijepim danima i noćima, u sebi sam oprostila i od tebe i od svega toga i idem dalje...
"Najbolja drugarica " i dečko su me prevarili. Naravno, mnogo mnogo više ona.