Radim u zdravstvenoj ustanovi gdje direktor iste na sve načine pokušava da sabotira doktoricu koja pošteno radi svoj posao i sa svime i svačim se služi čak joj je i otkazom prijetio samo da bi je otjerao i doveo na njeno mjesto svoju ženu sa istim zanimanjem! U sve sam mogla povjerovati, al ovo mi je strašnije od svega!
Najviše mi je muka i želudac mi se prevrće kad moram ići na zavod za zapošljavanje, i onda me oni tamo pitaju zašto ja ne radim? Najrađe bi se ispisala, a moram bit tamo zbog zdravstvenog.
Moj dečko radi u policiji, ima smene sa koleginicama gde se oni u malom fići vozikaju celu smenu, slušaju muziku, ide na kafu u kafiće, čak i u restorane na doručak, ručak ili večeru i to me izluđuje. Ne mogu da podnesem da mi je dečko ceo dan nabijen u autu sa koleginicom i radi isto što i sa mnom kafe vozikanje i slušanje muzike, posla skoro ni nema, ako odu na jednu intervenciju, to je to... Da li neko ima neki savet ili sličnu situaciju?
Nema lepšeg osećaja nego kada namerno ostavim trol komentar i onda čitam kako se paljevine isprovociraju...
Bivša koleginica, inače lijepa djevojka, je na svakom radnom mjestu na kom je bila imala po jednog oženjenog kolegu s kojim se družila, dopisivala, išla na pauze, putovali zajedno na seminare, izlazili u restorane i barove.. Promjenom posla, smanjila bi ili prekinula kontakte sa starim a započela druženje sa novim kolegom. A onda se pita zašto je još uvijek sama, što nema dečka..
Pre 5 godina trebalo je da odem na studentsku razmenu u Valensiju. Otišla nisam jer je moja majka počela da ljubomoriše i preko noći promenila mišljenje i nije htela da mi da pare. Bila sam na 20 dana od odlaska. Počela je da priča kako će ona za te pare da putuje a ne ja. Te pare je straćila na budalaštine nije ni putovala. A nisam ni ja. Psihički sam se razbolela i nisam ni završila fakultet. Sad sam nezaposlena, zavisim i dalje od nje i volela bih da me nema.
Umrijeću ako ne saznam kako se sada zove Đujka. Nije ni svjesna da je postala legenda sajta.
Da li vredi ići u drugu zemlju radi ljubavi iako mi je cilj ostati ovde, ali njene ambicije su drugačije od mojih, nema nikakve šanse da ona ostane ovde...
Viđali smo se oko 2 meseca, uvek vikendom. Ja imam dete i u procesu sam razvoda (živim godinu dana odvojeno od bivšeg). Na početku nisam bila sigurna šta želim, ali sam ubrzo shvatila da mi se jako sviđa i dala mu do znanja da želim vezu. Kad se vidimo sve je super, on je osećajan, pokušava da mi ugodi, izlazimo zajedno, kuva za mene, trudi se u krevetu, išli smo na kurs plesa zajedno, vodili duboke razgovore po 5-6 sati. Između toga tipični znaci manjka zaineterovanosti: pišemo svakodnevno, ali često mu dugo treba da odgovori, retko me zove uvek neki izgovori. Znam, verovatno ima drugu i raskinula sam. Ali može neko da mi objasni što me onda juri i sada i ne ostavlja na miru ako mu to nije ništa značilo? Da li je stvarno moguće da je SAMO ZBOG SEGSA? Pa valjda ga ima sa njom, ne razumem. Jel može neko da mi reši, da mogu da nastavim dalje? Hvala!
S dečkom sam sad već 8. godinu. Apsolutno sve štima, živimo zajedno, radimo oboje, napredujemo na poslu, sjeti se i godišnjice, i rođendana, valentinova itd. Uvijek nešto pripremi. On isto kuha i sprema, ja ne čekam na njega ako se nešto pokvari. Putujemo često. Sve je na papiru ok, ali on nikad sam ne spomene neki sljedeći korak. Pričali smo o tome samo kad sam ja pokrenula temu i tad kaže da želi to sve. Veći prioritet nam je kupovina kuće, ali ne mislim da na zaruke mogu toliko čekati. Iako nisam mislila da će mi se to ikad dogoditi, komentare ljudi iz naše okoline sve više uzimam srcu i konstantno analiziram što to nije ok sa mnom.