Probudi me jutros centrifuga od komšinice koja živi sama. 6:30, nedelja. Kontam, pa kad si je uključila jbt kad već centrifuga radi.. Ne razumijem ovo, ajde da ima djecu i puno veša za pranje (ne radi vikendom) ali sama žena živi i da je baš morala uključiti mašinu tako rano, ne znam šta je toliko hitno. A drnda mašina ko da neko gumenom macolom udara u zid.
Od 2016e godine ostavljam istog čoveka. Još uvek smo skupa.
Pozdravljam komšije različitim imenima svaki put kad ih vidim.
Razmišljam da kažem devojci da je stan u najmu i delimo kiriju (ustvari je moj ali ona to ne zna).
Odlučila sam da ove godine svaki mesec negde otputujem. Ne mora da bude neko vau mesto, ali da odem jer me jedino to ispunjava.
Jedne noći sam ostavila otvorena vrata stana i sedela u mraku samo da vidim ko će ući.
Šta muškarcu introvertu znači poljubac u čelo? Izludeću, ne znam da li i kako da mu kažem da mi se mnogo sviđa.
Toliko sam dobro sakrila slatkiše od ukućana, da sad ni ja ne mogu da ih pronađem.
Kad prođe ova zima, nadam se da će roditelji urazumiti svoju djecu i zabraniti im da hodaju u čarapama i papučama, jer tako liče na Čehe i Nijemce kad dođu na Jadran, a nikako nije kul to što lijeni Amerikanci nisu u stanju normalno da se obuku kad izađu u prodavnicu. Ne znam samo odakle našoj djeci da se prime na taj idiotski trend.