Bivši me zavlačio godinama imajući objašnjenja zašto da još ne živimo skupa, zašto da ne planiramo budućnost, zašto da ne pričamo o zajedničkim željama i često ciljevima...
Godinama sam strpljivo čekala, razumijevala, davala vremena i prostora.
Jednog dana se samo nešto prelomilo u meni i ja sam tu vezu završila hladno u dvije rečenice bez objašnjenja. Nako toga sam ga blokirala posvuda i kad bi ga srela na cesti, ponašala sam se kao da uopšte ne postoji.
Dvije godine nakon toga ja imam divnog muškaraca koji je suprotnost mom bivšem kraj sebe i bebu u trbuhu...
... Od poznanika čujem da je moj bivši završio na psihijatriji s ozbiljnom dijagnozom nakon što je saznao šta se u mom novom životu izdešavalo od kako sam njega ostavila...
2000-те године Интернет је био мисаона именица, данас сви као неки тик токери, блогери, једино што поштујем IT стручњаке. Ове клинкице, објаве 4 слике голе гуз*це и си*а, оду у неки скуп бутик обуку да пробају па се сликају као оне живе живот на високој нози и мисле да су блогери хахаха. Одакле се накотише овакве будале да буду промоција младим.
Devojka od 25 godina koja radi sa mojim mužem mu je predamnom rekla da će sledeći put ona da mu bira cipele, koje je inače sam odabrao i kupio. On je čovek od 45 i mislim da je švaleracija na pomolu. On mi kaže da sam luda, ali osetim to. Vreme je da se pakuju koferi.
Šef je ok prema meni kad smo sami, ali kad je neko od kolega tu voli da me zafrkava da sam trapava, smotana, plašljiva.. i pokida se od smeha. U suštini je jedna dobričina od čoveka, bolji je od svih nas zaposlenih, ali mi nije jasno zašto me zeza kad je neko tu, a kad smo sami ozbiljan je.
Mislila sam da imam 10 godina skladnog braka iza sebe, ali ispostavilo se da nemam. Muž je uvek bio pun ljubavi i pažnje, uvek mi je kupovao poklone, ljubio, grlio, vodio na večere stvarno sam uvek bila srećna i mislila da me najviše na svetu voli. Onda sam videla poruke u njegovom telefonu od njegove bivše. Nije bila u pitanju prevara, ona mu se javila i rekla da je došla u Srbiju i da želi da se vide, on je odbio i rekao da ima ženu i decu, ali da će mu ona biti uvek najveća ljubav u životu i da nikada neće prestati da misli na nju, da ne može nikada da je vidi više i bude sa njom, ali da će mu biti u srcu. Rekao joj je i da voli mene, ali da to nije to što je imao sa njom i da iz poštovanja prema našoj porodici neće joj se nikad vratiti. To je bila zadnja poruka, a onda je blokirana. Ne mogu da verujem da nisam ja ta koja je u muževljevom srcu, nego sam eto tek tako neka uteha. Znam da je srećan sa mnom, ali nije to to što je mogao da ima sa njom. On je meni sve, a ja sam mu eto okej, ali nisam ona prava.
U braku sam 8 god. Imamo dvoje dece. Divan suprug. Divan otac. Međutim, ljubav iz srednjoškolskih dana, nikad nismo prestali da se čujemo. Sticajem okolnosti dogovorimo se da se vidimo. Sve puca od strasti. Poljupci, zagrljaji. Veče kao nijedno. Međutim, on se povlači uz izgovor "poštujem te i cenim i zato se povlačim, dok se ne upustimo u nešto veće". Sad se osećam jako jako loše. Izigrano, povređeno.
Poklanjam cvijeće i poklone svojim prijateljicama već godinama. Željela sam da znaju da su to samo sitnice i da pronađu nekoga ko će to za njih da radi. Obe su našle savršene partnere koje ih tretiraju savršeno kao i one njih.
Čim muškarac postavlja svaki dan svoje fotografije na društvene mreže, tu nešto smrdii…
Moja naj drugarica se zaljubila u neko debelo prase koje živi 300 kilometara od nje, znači debil teški i ne znam kako da je sklonim od tog bureta!
Nevira me što svi misle da je moj muž idealan. Čak i moji roditelji. Njima je jedino bitno što dobro zarađuje i što je izgradio kućerinu. Iza zatvorenih vrata je skroz drugačiji. Vrijeđa me, ne poštuje me, sve što imamo on je stvorio (tako smatra) iako u firmi radimo oboje. Ali ne, to je njegova firma a ja sam samo zaposlenica. Ništa drugačija od ostalih zaposlenika. Ponaša se prema meni kao da sam njegova osobna služavka. Kada je vrijeme za jelo, on samo sjedne za stol. Tanjur nije u stanju ni uzeti ni maknuti. I ne, to nije prije bilo tako, to je došlo sa parama. O svemu ja brinem, o kući, djeci, o dnevnim sitnicama. Kada to i spomenem nekome, brzo me poklope "jer je njima gore". Imam osjećaj da ako se razvedem, da nikome neće biti jasno zašto.