Imam 31g. Nema naznake da ću pronaći devojku ili zasnovati porodicu koju u zadnje vreme baš želim. Kad god ne znam šta ću od muke, guglam poznate ličnosti i obavezno pratim da li su se oženili/udali i sa koliko godina.
Šta sam sve prošao i doživeo u životu shvatio sam zašto je pas čovekov najbolji prijatelj. Fredy moj, najjbolji si ljubimac kog čovek može poželeti.
Kad radim sa šeficom, čak i kad nema posla ja svejedno moram 'nešto radit' iako nemam što. Živcira me to. Jer da nema nje, lijepo bih sjedila, al pred njom me sram, a i sigurno bi mi prigovorila..
Neki dan sam se doslovno tresao od umora. Nisam stigao kako treba jesti a imao sam more obaveza. Jedva sam došao iskreno do radnje sa donerima samo da nešto pojedem. Da bi sve funkcionisalo i da bi ispostovao sve obaveze kao sina, supruga i oca, nekada moraš raditi na silu da bi se sve uklopilo. Ovo nije prvi puta da mi se dešava. Odgovornost koja dolazi sa godinama i sa porodicom zaista nosi teško breme nekad.
Smršala sam i izgubila si*e i zadnjicu. Mislim da mome momku nisam više privlačna.
Izgubio sam malu vrećicu u vrijednosti pola moje plaće, nadam se da je netko nije bacio... Ko je da je, nek uživa kad ja ne mogu! pozz
Moja bivša je u vezi izgledala kao imigrant, a nakon prekida kao Naomi Cambel!
Počela sam da se dopisujem sa jednim dečkom koji je tek izašao iz veze i odmah je krenuo da mi šalje neke perverzne fotke sa neta. Da li da ga otkačim meni je to nepristojno?