Školovanje mi je prošlo u učenju, stresu i besparici. Nisam izlazila ni imala dečka, ali okrenula sam priču kad sam našla posao. Hvala bogu imam novo društvo za izlaske, ne interesuju me ozbiljne veze, ali nikoga ne zavlačim i ne ugrožavam. Prosto hoću da isprobam i vidim šta mi najviše odgovara. Zanimljivo kako me venčani ljudi mojih godina osuđuju, a imamo samo 25 godina. Umeju i stariji da iskritikuju, to pripisujem generacijskom jazu, ali ne znam šta je sa mojom generacijom.
Devojka se ljuti kad sam popuštam ćerki iz prvog braka,udalji se od mene i govori da ne želi da bude žrtva nas dvoje i ako se uvek trudim da nju stavim na prvo mesto...možda grešim ali mislim da bi, ako me voli, morala da ima više razumevanja za mene u ovoj osetljivoj situaciji, ja ne umem bolje, pa šta bude...
Otišla sam na prvi ginekološki pregled sa 26 godina, sva u strahu, zgrčena, danima prije toga od straha nisam spavala.
Doktorica je bila predivna, dok smo došle do pregleda već sam se skroz bila opustila, izašla sam sa osmjehom.
Hvala svim divnim ginekolozima koji ne osuđuju, nego hrabre pacijente.
Djevojke, nađite sebi pouzdane ljekare koji će vas svojim pristupom motivisati da dolazite redovno.
Pao sam razred u srednjoj sve zbog jedne profesorke i to mi je uvek pravilo problem, odrastao sam i zaboravio na nju i sve to, da mi se zadesi da sedim i pijem kafu sa ženom i prilazi mi starija persona sa zbunjenim izgledom i zvala me je po imenu i ja se setim ko je, krene tu priča o životu gore dole i pita me kako ide posao jesam li zaposlen i ja joj uperim prstom na auto ispred bently sive boje, nije mi verovala dok ga nisam otključao iz kafića da bi me na kraju optužila da je rent ili šta već, izgled na licu nikad neću zaboraviti, samo sam joj rekao hvala što ste mi rekli da fakultet nije za mene, da sam išao vozio bih citroena kao i vi, tu se uvredila i vratila za svoj sto, nikad slađa kafa.
Mrzim ljude koji kažu "nemoj da me povrediš" a oni tebe povrijede što je više moguće. Mislim da takvi ljudi ne znaju da se nose s kritikama pa izmišljaju da su osetljivi. I ja sam nekad bio osetljiv tako da znam kad neko laže jer su mene ismijavali kad sam bio osetljiv govorili kako moram da se trznem a na ove lažove se sažaljevaju.
Nekada sam pio uz narodnjake, danas više ne pijem ali zato treniram uz njih, osećaj je gotovo isti, adrenalin se pokrene dobijem snagu, srećan sam u tom trenutku, svi koji kažu da to nije moguće, lažu vas, batalite otrove uradite nešto lepo za svoje telo..pozz
Mnogo se teško nosim sa stresnim situacijama i ne znam kako da sebi olakšam, jer ako nastavim ovim tempom dug život da živim neću. Ako pomislite pa svi imamo stres to je tačno, ali ja sam od onih kojima i najmanja nepredvidjena situacija stvori ogroman stres, čak iako donekle u svojoj glavi znam da mora da postoji neko rešenje za to i da ću da nađem načina za sve, u tom momentu ne mogu racionalno da razmišljam i postanem jako nervozna. U sekundi mi se osuše usta, celo telo počne da treperi, želudac zaboli, a onda krene nagon za povraćanjem. To nije normalno i ja to znam, ali ne znam kako da radim na tome da to promenim. Od malena sam takva i evo i dan danas.
Udajem se i još 2 prijateljice se udaju u slično vrijeme. Ne smijem spomenuti ništa da ću jeftino uzeti jer me osuđuju. Stalno govore kako je sve skupo, a kad ja spomenem da ću kupiti neke ukrase s temua itd, one me gledaju kao da sam poremećena. A tipa neke stvari su iste i ljudi kod nas ih isto naruče s tih stranica pa preprodaju po skupljoj cijeni. Ja se ne sramim toga, ali jednostavno sam prestala to sve komentirati s njima jer mi je ružno što njima ispadam neka seljanka koja kupuje "kod kineza".
Već 5 mjeseci sam u vezi sa momkom. Na početku je sve bilo oke, ali u zadnje vrijeme gubi interes, od jučer mi nije pisao a kad ga pitam izgovor će biti da nema vremena jer radi. Jednostavno ga razumijem i želim da popravim situaciju ali ne znam kako..