Svadba mi je za 3 mj a ja sam sve nesigurnija u to sve, ne znam da li je svima tako zbog nervoze i stresa jer se bliži taj dan ili samo meni dolazi osjećaj nesigurnosti jer mislim da nisam spremna na to sve i jer ne volim njegove, a isto tako se bojim da ako sad sve otkažem da ću zauvijek patiti i nikad više neću naići na ovako divnu osobu!
Moji roditelji su hladni, moj muž je hladan i ta hladnoća ljudi oko mene me uništava.
Obožavam kad nesvesno, dok pevam uz neke pesme, primetim da se pronalazim u njihovom tekstu.
Prošle godine sam se jako brzo što nije meni svojstveno zaljubila u jednu osobu. Sve se brzo odigralo i bilo je obostrano (mada po mom mišljenju jače sa moje strane). Nije ništa bilo od nas iz mnogih razloga, ali dobro šta je tu je. Uskoro se selim u drugu državu i treba da sam skoncentrisana na posao i srećna, a umesto toga ja stalno razmišljam o toj celoj situaciji. Znam da nema poente razmišljati, ali jednostavno ne mogu prestati analizirati sve. Svi oko mene su skontali da se nešto desilo jer sam totalno druga osoba. Prošle nedelje sam bila na večeri sa drugaricom i totalno sam odsutna, ne znam ni šta smo pričale. Nisam osoba koja plače, drami i kuka, baš naprotiv, ali ne znam zašto me je ova situacija toliko poremetila? Uopšte ne mogu da prepoznam sebe. Ne mogu da shvatim da li je do mog ega ili mi je samo potrebno vreme da zaboravim. Inače uopšte nisam klinka, a ne znam da objasnim kako se osećam.. jako čudno. Totalno sam zbunjena..
Moja mama sa 50 godina izgledala kao holivudska glumica, ja jutros ustanem i primetim da sa 20 godina izgledam ko Šćepan Šćekić, a žensko sam.
Želim da imam dovoljno novca, da kad uđem u knjižaru samo kažem: "Pakuj sve!"
Prva sam godina farmaceutskog fakulteta. Od šest ispita ja sam položila samo jedan. Učim i trudim se al nema rezultata, očajna sam. Ne znam kako da učim, da dolazim do rezultata. Pritom sam i emotivno neispunjena.
Novac je sve ne dajte da vas lažu, novcem možete kupit status, zdravlje, ljekove, voljenu osobu, sve što poželite. Odrasla sam u siromaštvu, u školi su se gadili na mene, govorili da smrdim, nosim poderane patike, nosila sam bratovu odjeću jer nisam imala svoju, pa sam kasnije dobila odjeću od sestrične, nikad nisam išla na ekskurziju, niti bila u restoranu.