Ja sam očito jedina kojoj se ne sviđaju niti puder obrve niti microbleeding obrve niti tattoo obrve, niti nacrtane, osim s pomade od anastasya beverly hills to je ok, ostalo mi sve izgleda fake.
Danas je 2 godine kako ne pijem alkohol, najbolja odluka ikada.
Preko aplikacije Yourhour došao sam do podatka da dnevno koristim mobitel između 5 i 7 sati. Od toga sam na fejsu oko 1.5 h i isto toliko na whatcapu snimajuć i preslušavajuć glasovne uz odgovaranje i tekstualno. Ostatak vremena si palim youtube videe i pretražujem na google. Korisna aplikacija. Cijenite svoje vrijeme, niste ni svjesni koliki smo zarobljenici. Aplikacija također broji i koliko puta si posjetio npr. fejs, bilo je dana kad sam preko 50 puta. Tužno.
Kako znate da vas neko voli? Ja ne znam ni kad mi se kaže.
Ona je lepa kao slika. Zgodna, plava, pametna i emotivna. Bila je san mnogih i može imati 99% muškaraca ako hoće. Udala se za muškarčinu. Lik je stvarno voli. Lep, snažan. Imaju para. On zarađuje toliko da ona ne mora da radi, već se bavi hobijem i to naplaćuje. Nedavno su dobili dve prelepe bliznakinje. Bili smo drugovi na faksu. Svi su govorili da je zaljubljena u mene. A ja, od kvaliteta samo um. Bio sam student generacije, nesvakidašnjih afiniteta i drugačiji od ostalih (ali ne tutumrak). Međutim, ružan i slab fizički, te se uvek se povlačio. Bez para. Nikada nisam ni pomislio da joj se sviđam. Tadašnje priče sam doživljavao kao sprdnju. I evo... Posle toliko godina zatekne me kilometarska poruka da nije prošlo nedelju dana a da ne pogleda moj profil. Plakala je kada sam se oženio. Kaže da me voli, da sam njena neostvarena ljubav, i da je morala to izbaciti iz sebe na ovaj način. Rekla mi je da joj je sada lakše. Ne znam šta vidi u meni pored takvog lika. Osim IQ-a nemam drugo.
Ljudi koji imate djecu, oni koji ste ih htjeli, ali i oni koji su pristali na njih kao kompromis, da vam je ova pamet, biste li ih imali? Što vam je najgore oko odgoja, a što je neprocjenjivo? Partner ne želi djecu, ja se dvoumim, pa bi bilo korisno čuti vaša mišljenja.
Setim se (davne) 2016-te godine, ja na službenom putu, obilazim par gradova u Evropi, držim prezentacije, radim punom parom, pričam na engleskom pa na nemačkom, povratni let sa presedanjem, poslednja destinacija pre Beograda - Berlin. Onaj aerodrom u Berlinu ogroman, najveći koji sam do tada videla, ja trčim do terminala AirSerbia (jer naš terminal je uvek negde poslednji) i stignem taman na ukrcavanje. Ljudi moji, kad mi je stjuardesa na srpskom rekla "Dobar dan" samo što nisam zaplakala. Gde god bila i šta god radila, uvek ću želeti da se vratim u Beograd.
Imam brata koji ima sposobnost da uradi nešto loše i izvuče se bez posljedica.
Ljudi ga vole i ima neku karizmu koja privlači. Prevari djevojku koja je pametna, lijepa, zgodna i onda ona trči za njim kada sazna da ju je prevario. Pokrade brdo novca u firmi svog kuma, na šta ovaj kaže: "Dobar je on meni" a zna da je ukrao. Potuče se s nekim i izvuće se. Ja sam: ljubazan, trudim se biti dobar ali opet me ljudi ne poštuju i odbojan sam iz nekog razloga.
Izgubila sam mamu i baku u godinu dana, dvije prekrasne osobe koje su me voljele i s kojima sam zaista imala divan odnos. Živim u stranoj državi skoro 10 godina. Otkako njih nema, cijela obitelj me lagano zaboravlja. Godinama sam pokušavala održavati komunikaciju, dolazila doma kad god sam mogla, sjetila se svakog rođendana i slavlja, pomagala, trčala na sve strane da ih sve vidim. Živjela sam srcem na dvije strane i brinula sam se o mami koja je mi je na kraju umrla na rukama od terminalne bolesti u našem domu jer je tako željela. Kupila sam svoju kuću, nitko ni ne pokazuje želju da me posjeti iako stalno dajem do znanja da su dobrodošli i nudim im platiti avionske karte za let od 2,5 sata. Prođu mjeseci da me se nitko ne sjeti. Nisam ovo zaslužila i jako patim. Otkako njih dvije nema, oduzeta mi je sva ljubav ovog svijeta i podrška koju sam imala. Iako sam odrasla žena, srce mi je puklo u tisuću komada jer se raspada sav moj svijet u kojem sam odrasla i koji sam voljela.
Porodila sam se pre dve nedelje, bebac je super, imam punu podršku supruga. Ali ja ne znam šta se dešava sa mojim emocijama. Mogu da se zaplačem na sve. Uključujući i vesti, filmove, a da ne pričam o tužnim situacijama kojih se setim. Sve mi je tužno, melanholično. Inače sam potpuno drugi tip. Ne osećam se depresivno, ništa mi nije teško. Ali ne znam koliko će ovaj rolerkoster emocija trajati.