Drugarice me kritikuju što sam ih zapostavila, kao i porodična druženja sa njima, te se više posvetila muževljevim prijateljima i druženjima. Zapravo, to sam svesno izabrala, čak i da sutra ostanem bez muža, opet se ne bih pokajala. Tek kroz odnos sa njegovim prijateljima (njihovim suprugama), sam uvidela šta prijateljstvo znači. Sva četiri drugara i njihove gospođe, su najpre dobri ljudi, a zatim kulturni, školovani i najvažnije neiskompleksirani. Sa njima nema pretvaranja, nema glume, nije važno gde već s kim sediš. Nisu naporni, već su toliko pozitivni. Drže se jedni za druge kao lavovi i bore. Kada im se poveriš ili tražiš pomoć, ne ide samo ono “jbg ili ma rešiće se”, već se okreću brojevi, pravi strategija pomoći i slično. Zaista sam zavolela te ljude.
Veza sa oženjenim muškarcem je ista kao službeni auto. Koristiš ga u toku dana a uveče ga vraćaš u krug firme.
Vodio sam dvostruki život bio sam u vezi od 4 godina, osećao sam tih par meseci pre nego što sam započeo novu vezu nekakvu zasićenost u vezi mislio sam da je ostavim. Za mesec dana sam započeo novu koja je trajala svega 2 meseca koja mi je samo služila za dobar sex i da napunim baterije. Uvideo sam da je to jako pogrešan potez bio batalio sam tu 2 vezu sve život od nje uništio i mogu vam reći da sam dobar postupak uradio. Moja prva devojka je stvarno divna osoba i posle svega toga nikad je ne bi napustio niti ću. Drugačiji sam čovek sada poštujem je i znam da će ona uvek biti uz mene.
5 meseci sam radio mukotrpno da se sav posao sredi, 2 godine oni taj posao su zapostavljali mnogo toga za tih 5 meseci je urađeno. Posle godinu dana dobio sam prekomandu na određeno vreme van svog radnog mesta ali u sklopi firme, nakon 9 meseci sam se vratio na svoje radno mesto zatekao sam haos kao i onog dana kada sam prvi put kročio tu. Uspeo opet da sredim koliko toliko onda sam opet otišao van svog radnog mesta na nekoliko meseci. Na moje mesto dovedena je zamena ne sluteći da ću ja biti višak prebačen sam na mnogo gore radno mesto obratio sam se ne samo šefu nego i glavnoj za taj posao nadam se da ću uspeti povratiti svoje staro radno mesto.
Da mi je muž bio podrška danas ne bih bila rastavljena žena.
Nerviraju me ljudi koji pričaju samo o poslu, politici, parama, a ništa o kulturi, umetnosti, ne umeju da se opuste, šale.
Bukovski je rekao "Nema veće praznine nego kad ti neko uđe u život, oživi te i onda ode." I nijedan citat me nije toliko pogodio. Verujem da ću zvučati patetično i ne znam da li se nekome od vas slično dogodilo, ali osećaj ništavila koji ostaje nakon što vam neko probudi dušu i ode je neverovatan i na trenutke neizdrživ. Život i dalje teče naravno, ali kako nastaviti dalje kao ljuštura onoga što ste na trenutke bili s tom osobom i mogli da budete tek. Uz sve probleme i nedaće koje život nosi sa sobom, kako tu žal za nečim neostvarenim da zanemarim, strahujem da će me to mučiti do kraja života i da nikad više neću biti cela.
Ne podnosim ljude koji preteruju u šalama bilo kakve vrste. Ja, prva, volim da se šalim, ali ako te šale prevazilaze mere i granice, o čemu da pričamo.
Moji roditelji na mene vrše pritisak da treba više da se družim, a ja to ne želim. Lepo mi je da samo imam puno poznanika i to je to. Ne znam kako da se otarasim tog pritiska.
Mrzim kada vidim tako dobru ribu u teretani, toliko budem tužan što ne mogu da joj priđem. Devojka je jako zgodna. Vidi se da voli da privlači pažnju, onako otvori dekolte i smeška se nonstop. Imam nekog dečka ružan bože me sačuvaj. Mora da je dobar tip tako nekako deluje. Ali kako svi ljudi nađu takve ribe samo ja nikad ništa.