Muževljevu porodicu smatram kao svoju. Predivni su, volim ih, samo mi je žao što ne znam da li oni vole mene, ali smo si super.
Sviđa mi se moja drugarica, ona je lepa i zgodna samo što je ekstrovertna, ja sam introvert.
Ne znam da li bi takva veza uspela. Imam izgled fakultet, karakterno smo slični, ali je ekstrovert a ja introvert.
Mogu li neke žene da shvate da to što smo drugarice ne znači da ja obožavam vašu decu i da želim da mi ih dovodite?! Ti si meni drugarica a ne to dete, ja želim sa tobom da razgovaram nasamo o nekim temama o kojima ne želim da sluša tvoje ili moje dete. Kad želim da se vidim sa drugaricom, muž čuva dete na dva sata i lepo na miru pričamo. Što ne znači da ja mrzim tvoju decu, daleko bilo.
Moj YouTube algoritam je poludio i preopterećen je penisima. Lijepo gledam kako ljudi idu iz Amerike na Madagaskar po paukovu mrežu od koje će praviti žice za gitaru. YouTube preporuča video o produženju penisa. Nakon toga YouTube preporuča video kako žena peče 40 junećih testisa. Toliko često mi preporuča čune da kad izađe video o zmijama prepadnem da će nekog ujesti za penis. Pusti me da gledam pametne stvari kao svaki normalan čovek.
Kada sam imao 20 godina, ogroman broj devojaka mojih godina je želeo da bude sa starijim muškarcima. Sada imam 30 godina i po ko zna koji put mi mlađe devojke kažu da sam "premator za njih".
Mislio sam da je drugačija, ali ovo je još jedna veza u kojoj moram pisati s njom svo vrijeme, osim kad sam na poslu, ako joj ne odgovorim za minut odmah problemi, na početku je ista priča kao i kod svake, da naravno mogu imati vremena i za sebe, ali ne mogu.
Moja devojka se konstantno svaki dan dopisuje u grupi sa dvojicom kolega sa kojima radi, teme su 80% nevezane za posao, već zezanje i slično (nisam proveravao, ali i sama kaže to). Da li je to okej? (važi i obrnuta situacija naravno, nisam licemeran)
Ne mogu se pomiriti s činjenicom da više ne vidim normalno. Imam 23 godine i život mi je bio dobar do trenutka kad sam primijetila da moje oči više ne funkcioniraju kao prije. Imam dvoslike, to je kada gledate u jedan objekat a vidite dva. Zagorčava mi život iz dana u dan. Ne mogu više voziti jer u prometu ne mogu funkcionirati radi dvoslika, tako da zbog toga ne mogu niti na posao. Ne mogu gledati tv, teško mi je kad idem u trgovinu ili u šetnju. Borim se s tim vec 3 mjeseca i sve mi je teže i teže. Otišla sam na CT i MR i nema nikakvih težih bolesti. Ako je netko imao sličnu situaciju recite mi kako ste to riješili i da li je to kronično ili privremeno. Nikad nisam čula da je netko to imao a da nije povezano sa dioptrijom. Kod okuliste sam bila i moj vid je savršen u tom smislu, ne trebaju mi korekcije niti dioptrija.
Da li postoji poslodavac koji nije kontradiktoran? Koji te ne zavlači i da je pošten, koliko toliko, a da pritom ti se ne petlja u privatan život i poštuje te kao radnika? Podrazumeva se da radnik poštuje sve standarde poslodavca.
E ovako... imam fetiš na to da mi moj pas beki liže stopala
mislim da mi to prija već duže vrijeme ali mi treba vaše misljenje da li da posjetim psihoterapeuta jer namažem stopala hranom za pse da bi ih on mogao lizati....