Ne želim biti ni u kakvim Viber i Whatsapp grupama mama iz vrtića, mama iz škole, grupa s učiteljicom, grupa bez učiteljice. Rekla sam da nemam pametni telefon (što je istina) i da ne koristim te aplikacije (također istina), da bi mi učiteljica rekla da pravim problem i da sad ona mora mene naknadno obavještavati. Pitala sam zašto jednostavno ne može izdiktirati djeci na kraju časa da zapišu u svesku kad ima neku obavijest, kao što se oduvijek i radilo, ona me gledala kao da sam pala s Marsa.
Dečko sam kojim sam bila 10 godina je 3 dana nakon našeg raskida ozvaničio vezu sa drugom devojkom. Koju inače znam jer mu je koleginica i viđala sam je često preko njega. Jasno mi je da su bili zajedno i pre našeg raskida. Ali fascinantna mi je činjenica da mi je on postavio ultimatum, ili raskidamo ili radimo na bebi i porodici. Hvala Bogu pa sam oduvek iz nekog razloga odlagala rad na bebi, osećala sam u sebi da nisam spremna na to - sa njim. I bila sam u pravu. Varao me sa njom sve vreme. Ni pola godine nije prošlo od našeg raskida, ona je već trudna. Šta bi bilo sa tom devojkom da sam ja rekla "ok, želim da radimo na bebi"? Devojke, oprezno. To je bio čovek koji bi u pola noći prešao na kraj sveta zbog mene, nema šta ne bi uradio za mene. Da bi se ispostavilo da je imao rezervu već duže vreme jer mu se žurilo da bude otac. Ne verujte NIKOM 100%. 10 godina sa njim. Ne 10 meseci.
Roditelji mog muža se hvale našim detetom, a ništa ne rade za njega ni za nas, ne čuvaju ga, ne pomažu finansijski, ne pružaju moralnu podršku. Samo gunđaju, provociraju i ispituju. Jedno vreme sam zabranila da ga slikaju i šalju svima redom slike jer smatram da nemaju pravo na to; sledeći korak će možda biti i da im zabranim da ga viđaju kad već unose toliki nemir. Muž to ne shvata i kaže da se naviknem na to. S druge strane, moji su sušta suprotnost njima i neću moje da uskraćujem, a ovima da dajem neka "zadovoljstva".
Uvek sam bila u fazonu da ne želim brak i decu. Kad sam upoznala sadašnjeg dečka tako sam mu i rekla, pokazivala, stalno se šalila na taj račun, ismevala ljude tipa kad neko kaže svadba, ja pitam ko se zeznuo? Kad neko spomene meni udaju, ja kažem nisam luda Itd... On je rekao odavno da bi želeo to sa mnom to sve, ali prihvata ako neću jer me jako voli, nije neko ko forsira. Nismo ozbiljno pričali na tu temu, već tako kroz situacije i komentare. Međutim nakon 3 god.od kojih 2 živimo zajedno, ja sam ga jako zavolela, sve njegove kvalitete, da je probudio u meni želju sa porodicom. Želim decu, kao i brak jer ne želim vanbračno dete, ipak sam mišljenja da ako se nešto od toga "radi" da se radi tradicionalno i kako treba. Malo je čak počelo da me i nervira kad me nazove devojkom, ne želim da budem "devojka" kad budemo imali 50. A on se nekako pomirio s tim. E sad je problem što ne znam kako da mu to kažem a da ne ispadnem paćenica koja traži da se uda. Znam da zvuči glupo ali jače je od mene.
Maštam o svom doktoru. Znam da ničega neće biti među nama!
Da se može, slušao bih glasovne na whatcu na 3x ubrzanju.