Naučila sam da volim i poštujem sebe. Ne dam nikome na sebe. Nakon mnogo godina patnje, suza, tuge, depresije krenula sam na psihoterapiju. Radila na sebi, čitala knjige psihologije. Uz pomoć psihoterapeuta uspijela sam da se izvučem iz tog stanja i sada je sve dobro! Ljudi me poprijeko gledaju jer nisu navikli na to da sam sebi najbitnija, ali nema veze, vrijeme je da upoznaju novu mene!
Pre godinu dana svideo mi se jedan kolega. Do pre neki dan, imali smo divan prijateljski odnos, šalili smo se i zezali na sve moguće načine, bili smo baš prijatelji, sve dok se nije desila jedna noćna smena gde smo posustali i jedno i drugo. To se desilo samo tada i to se ne sme ponoviti više nikada iz mnogo razloga. O tome nismo pričali od te noći, primetila sam da se udaljio od mene, čak se više ni ne šali sa mnom, ogromna je tenzija u vazduhu između nas dvoje, a ja ne znam kako to da rešim. Ja sam nastavila da se ponašam sasvim normalno, ali on ne. Samo želim da imam onog starog prijatelja kog sam imala na tom poslu, a izgubila sam ga zauvek. Mislim da ću dati otkaz, a posao mi se jako sviđa...
Sjećam se tog trenutka kao da je juče bio. Ona je iskreno otvorila svoje srce prema meni, a ja nisam bio dovoljno pažljiv. Nisam joj dao šansu, nisam mogao priznati što osjećam, i nisam je ispoštovao onako kako je zaslužila. Gledajući unazad, osjećam nevjerovatan gubitak. Ta prilika, ta šansa da nešto izgradimo, nestala je zbog moje nesigurnosti i ponosa. Povrijedio sam je i sada osjećam samo žaljenje. Žalim što nisam volio kako sam mogao, što nisam prepoznao ljepotu tog trenutka. Zatvorio sam se nakon toga, bježao od onoga što je moglo biti najljepše iskustvo mog života. Iako ne znam hoću li ikada imati priliku ispraviti to, znam da sam naučio iz svojih grešaka i nadam se da će to biti lekcija. Ona je zaslužila puno više.
Meni karma vraća sve godinama, jer nikad vise nisam volio.
Znam da je feminizam već dugo aktuelan, nije to ništa novo, ali ne znam samo od kuda ovoliki trend samačkog života bez braka i djece? Žene (djevojke) su nekada maštale da se udaju, rode djecu, imaju porodicu, dom, maštale da budu majke i supruge. Danas, vole samo sebe, ne žele da se žrtvuju ni najmanje za momka, kasnije muža i djecu. Ne razumijem zaista, najuzvišenija uloga žene je da postane majka. I da bude dobra supruga. Mnoge će ostati same nažalost zbog ovoga. Ili sa mačkama. Taj trend sa Zapada je, po meni, opasan.
Upoznala sam slučajno jednog momka, zapratili se, on se javio i počeli tako pisati. Nije osoba u koju bih se zaljubila po svojim osobinama (nakon što sam ga bolje upoznala to sam shvatila) osim što je jako lijep. Ali sam vremenom shvatila da gajim emocije prema njemu. A on je mrtav, hladan, bez emocija. On je jako depresivan zbog nekih situacija u svom životu, nisam ni ja baš bolje i ne znam kako da pomognem ni njemu ni sebi. Prekinuli smo se dopisivati jer on piše s drugom curom, znam da nismo u vezi ali ja to ne mogu podnijeti jer mi je stalo do njega, ne znam šta da radim.
Imam jednu drugaricu koja stalno prekida druge usred priče, ali ne da bi ona nešto rekla, nego tako neke glupe stvari tipa jedna osoba priča u društvu, ona odjednom ustane po mirišljavu sveću, svima prinosi da pomirišu i objašnjava gde je kupila... Nekad tako osoba i po 3x prekida i nastavlja priču jer ona svima odvlači pažnju. Ne znam da li je ovo namerno ili ne shvata šta radi, ali baš je počelo da me nervira!
Riječ "enmeshment" sam danas otkrila, u prevodu prekomerna povezanst, uplitanje, "zamagljene granice". Ja sa tim patim u svom braku, i vjerujem da ima još žena. Da se u braku s mužem ništa ja ne pitam, velike odluke poput kupovine novog auta, ili za novi stan se baziraju na donesenim zaključcima sa njegovim bratom. S roditeljima je uspio neku granicu uspostaviti da njima zna reći "ne, ne mogu" ali bratu nikad, i to me muči. Koliko put je meni odbio neku uslugu da učini, ali ako brat ga treba za bilo šta, iako čak kaže, ako nisi u stanju nema veze, ako nema novca nema veze, ovaj moj bi jeo bobe radije samo da mu je brat srećan i dobije odmah ono što želi. A ja ako nešto tražim odjednom se ima stotinu izgovora za sve. Ne krivim je djevera ni za šta, pritom smo on i ja u odličnim odnosima, ali ako on koji i nije u braku u stanju da kaže "ne mogu sad telefonirat, s curom sam", moj bi se njemu javio na najgluplju temu dok smo zajedno ili smo umorni, ili maksimalno zauzeti.
Prijateljica je uvek direktna, nije je briga kako se ja osećam. Međutim, kad se ona razvela i udala za nekog drugog, ja nisam odmah potrčala da je ispitujem o tome. Neki ljudi su baš bezobzirni i nemaju osećaja.
Voleo bih da se vratim unazad 6,7 godina. Mnogo sam bio srećniji 2018, 2019 godine.
Ljubavni život mi je toliko nezanimljiv da mi je crush kolega s posla koji je od mene stariji 17 godina, oženjen i vidim ga jednom godišnje. Naravno da nikad ne bih imala ništa s njim, ali on je jedina osoba za koju mi se čini da je zainteresirana za mene, u realnom životu. Danas se momci javljaju samo preko društvenih mreža, komunikacija uživo je nepostojeća.