Iritiraju me ljudi koji te prekinu u pola rečenice sa "Izvini što te prekidam..." i krenu neku svoju priču. Sram vas bilo.
Ok, razumijem Pamelu Anderson da fura bez šminke ali ova nova frizura i one šiške ne stoje vala nikome. Čitam komentare i vidim podijeljena mišljenja, neki je podržavaju, neki ne ali 1 komentar mi je privukao pažnju. Naime lik je napisao "oh ona još prolazi kroz proces poniženja.",a to je navodno proces prema kome svi u Holivudu koji su prodali duše, moraju proći. Ili to ili da žrtvuju nekog bliskog tj. da taj neko umre. Kao npr. kad su se razni glumci pojavljivali sa identičnom modricom na oku itd., duga je priča, guglajte. Ima smisla, nigdje je nije bilo godinama a sad bum.
Ove godine svi praznici su bili bez bake. Ona je jedina osoba koja je te praznike činila radosnim. Jedina koja je imala praznični duh. Jedina koja nas je sto puta zvala da dođemo na ručak iako je već bila stara i pola od toga smo joj mi pripremali. Jedina koja je sa osmehom sve dočekivala i radovala se svima koji su na njena vrata pokucali. Ja sam obožavala provoditi vreme za praznike kod nje ali ove godine nekako je sve prazno. Nema nje nema tog zvanja na telefon kad ćete doći.... Nema ustala sam u 4 i stavila sam supu.... Da se razumemo i mi pripremamo sve za praznike ali ona dok je bila sa nama to je imalo poseban osećaj. Nedostaješ bako ♥️
Uhvatila sam dečka par puta u laži, oko sitnica. Međutim, desilo se da mi je sakrio da je pored svog druga, otišao u izlazak i sa devojkom za koju znam da mu se sviđala i koju je ranije muvao. Naime, ona ga je pozvala, pa su svi zajedno izašli u grad. Кada sam ga pitala zašto mi nije rekao, njegov odgovor bio je da “nema naviku” da priča sve što mu se dešava… Ubrzo ga i na blef uhvatim da su se dopisivali nakon toga. Iako u porukama nije bilo ničeg spec., krivo mi je jer mi krije takve stvari, dok ja sa njim delim sve. Obavili smo ozbiljan razgovor i rekla sam mu da mi takve stvari smetaju. Ipak, nakon par nedelja, zadesilo se da su bili u istom klubu (on je znao da će ona biti tamo). Celo veče poslao mi je svega par poruka, nije se ni javio kada je došao kući, a sutradan se ponašao primetno čudno. Zajedno smo svega 4 meseci, ne želim nikoga da kontrolišem, ali duboko u sebi osećam da nešto mulja, zanima me vaše mišljenje i da li preterujem...
Moja bivša mi je bila velika potpora u životu iako nije znala sa kojim se problemima suočavam. Ali je bila veliki motivator i davalac samopouzdanja. Uvek se setim nje kada sam tužan i to mi je neki izduvni ventil. Hvala Ana.
Bio sam sa devojkom 3 godine, prevarim je. Načinim grešku života, priznam sve, odem do manastira najiskrenije se pokajem, plakao sam dugo ne želeći da izađem mada me je kum čuo. Sad se trudim na sve načine da ispravim to, viđamo se, prošlo je dva meseca od raskida, ja sam rešio da ostanem sam i da je čekam, ona je bila u međuvremenu pokušala nešto sa nekim ženskarošom nije bilo najuspešnije. Šta da radim, malopre smo vodili ljubav, rasplakala se, kaže mi da sam je jako povredio ja na ovozemaljskom svetu nemam više šta da uradim, pokajao sam se, priznao grešku, želim od temelja sve ponovo da sagradim, ciglu po ciglu, želim da je vratim. Кupio sam joj poklon, nosi ga oko vrata, jako joj lepo stoji. Pomagajte ljudi, šta činiti. Treniramo zajedno, išli pre par dana do Zrenjanina u kupovinu, često se viđamo, pijemo kafe, vodimo ljubav, odličnu komunikaciju imamo. Gde sam ja. Šta da očekujem. Кaže budi mi prijatelj. Možemo biti samo više od toga. Prijateljstvo jeste uvek u osnovi, šta da radim..
Ljudi, pazite šta se emituje na Tv kad imate djecu. Kad sam bila dijete, možda nekih 6-7 godina, na TVu je bio neki film sa radnjom iz srednjeg vijeka. Gledali moji tata i mama, naravno sa njima i ja. I jedna scena je bila silovanje neke žene. To je toliko ostavilo utisak na mene i ta scena je toliko urezana u moju memoriju, i to me pratilo kroz cijeli život. Sad imam 36 godina pa i dalje sebe uhvatim kad se nađem sama na ulici da mi ta scena padne na pamet i uhvati me neka nelagoda i strah. Ili kad sam bila sama sa nekim muškarcem ili kad gledam neki film sad kao velika, ako ima nasilnih scena odmah tražim daljinski, prebacim niti mislim da ga gledam. Čak po nekad kad vodim ljubav sa mužem ta mi slika prođe kroz mozak...
Mnogo mi je žao što nismo sebi uspeli da ispunimo neke sitne želje. Da vozimo motor, roštiljamo u prirodi, odemo na kampovanje... Ceo život živimo skromno, roditelji su mi nastvanici u penziji, uvek divni, nasmejani i ljubazni, vrlo cenjeni, ali nisu nikada uspeli ni auto sebi da kupe kamoli da priušte stan, letovanje... Mučenje tokom srednje, faksa, na početku karijere, prvih godina braka s decom, pa još se brini o njima i kupi roditeljima garsonjeru da se ne muče. Posle zbrinjavaju sebe, pa ženinu majku, decu u srednjoj itd... Ne mogu više. Posle posla samo hoću da legnem i da nikoga ne gledam i ne pričam. Ni ženi nije mnogo bolje. Toliko rada, misli o poslu, računima, obezbeđivanju dece. I to tek pošto smo ih iškolovali, valjda bi sad trebalo da budemo puni elana, ne znam šta je ovo?
Tek što sam zaključio ugovor na starom poslu (ponovo) već mi se ide... Ne kažu džabe bivšima i bivšim poslodavcima se ne vraćaj.
Nije rijedak slučaj da čovjek stvarno nema sa kim da priča, da ga muče neke stvari oko budućnosti zbog manjka sreće, da ima žive roditelje sa kojima živi a da ih nije briga za svoje dijete koje je u 20tim, i da nikad nisu sjeli i pričali sa njim..
Nikad ovakav osjećaj imao nisam, i nikad do sad nisam bio svjesniji da sam sam.