Zaljubljena sam u svog ginekologa… pritom, imam muža i dete…
Ne znan što bih trebao napraviti da moja žena nešto skuva.
Ništa žalosnije od djevojke ( 20 - 30 godina ) koja glumi ženturaču. Uglavnom su dobre sa svim ženama u firmi, tračaju, promijene stavove, postanu hladnokrvnije i često govore "e šta ćeš".
Ne razumem ljude koji se svađaju, život je kratak za svađu. Živimo 70-80 godina u proseku. Treba da se družimo, pomažemo jedni drugima. Sve ostalo je suludo..
Zanima ka će buduće bake izgledati za 30-40 godina kad im se razgradi sva ova plastika u ustima i licu.
Kada bih završio u bolnici, ne bi imao ko da me obiđe. Kada ne bih mogao da brinem o sebi, ne bi imao ko da mi pomogne.
Nas narod je veoma ograničen. Kad sam rekao da idem kod psihijatra svi su mislili da sam lud, a nisu razmišljali da sam tražio savete kod psihijatra.
Mladi ljudi ne idu u inostranstvo zbog para nego zbog mentaliteta, mešaju se u tuđi život, ograničen, sebičan.
Zar nije normalno da stare tete, susede i gotovo mogli bi da kažemo bake poslužuju u svatovima, donose hranu iz kuhinje po stolovima, tako je normalno, možda čak i poželjno ili poželjnije, i juha se prva poslužuje a ne piletina. Naravno da ne mogu svi da plate uživo muzikante, zato stoji izbor didžej i njegov izbor ili mladenaca, ili gostiju. Ne razumijem svatovi u dvorani a sve deca i klinci. Stvarno nešto novo i neobično. Lično mi je bez veze i dosadno. Ne bi ostajala u takvim svatovima, tek da se slikamo i onda ćao zdravo. Živeli.
Mrzim to što otkad sam zaposlena, stalno me prate popodnevne smjene, uvijek moram da radim više popodne nego jutro i to mi strašno ide na živce. Čovječe, nit mogu gdje izaći ni ništa, bukvalno nemam život. Bijesna sam ko pas zbog toga! Najrađe bi dala otkaz al tko će mi dat para? 🤦♀️🤬 čisto ropstvo ništa drugo.