U glavi sam od najranijeg detinjstva formirao slike prototipa žena na osnovu imena, tako da, draga Vesna, Vera i Olga, vi ste mi po difoltu babe.
U obitelji postoji par koji je već dugo u braku i ne mogu imati djecu. Problem nije u njoj, nego u njemu i dvaput je imala spontani pobačaj. Tako smo sjedili doma i pili kavu kad se načela tema o njima. Jedna žena, bez imalo srama, izjavila je da je ta mlada žena kriva što nemaju djece, da nije normalna jer putuju po svijetu, što dobro rade, i da ne vodi računa o sebi, pa zato nemaju djece. Rekla je i da bi, umjesto da putuju, trebali pronaći način kako da naprave dijete jer "što će pod stare dane". Sram me je što jedna takva žena može tako misliti o drugoj ženi, a ta mlada je stvarno divna, tako lijepo i uredno živi, bolje od svih u široj obitelji. Ima jak karakter i drago mi je da ne da na sebe pred takvim balvanima. Znam da bi ona i njezin muž bili najbolji roditelji i sigurna sam da rade sve što mogu, ali kad ne ide, onda ne ide. Nitko ne zna koliko im je teško, a najmanje oni koji ih najlakše osuđuju.
Muž mi se bavi poljoprivredom i želi da napustim svoj posao medicinske sestre kako se ja ‘ne bih mučila jer se poljoprivreda više isplati’. Svesna sam da moji prihodi nisu veliki, ali mene moj posao čini srećnom.
Imati dete je samo jedno veliko nespavanje, gubljenje živaca i vodanje po doktorima.
Borim se protiv depresije alkoholom jer nemam para za psihijatra. I pomaže poprilično.
Šta raditi kada vam intimni odnos sa mužem postane odbojan? Tako je već godinama, ne radi se o tome da on ne zna šta volim i šta mi prija nego apsolutno nema trika da mi postane privlačan u se*u. Da napomenem da imamo odličan brak i da je sve ostalo u najboljem redu. Ali to mi jako fali, ali sa njim ne želim. Da li terapija pomaže? Ne bih da mi brak probada zbog toga niti želim da razmišljam o drugima jer je i to na neki način izdaja.
Meni je moja svekrva antistres, pozitivna i uvek spremna za druženje, putovanje...kad vidim koliko ona uživa u svakom trenutku koji joj se ukaže sa 50+, ja sa 29 se postidim.
Bivši dečko me je ostavio iz izgovor da ne može da me izdržava. Najsmešnija od svega je što mu nikada ništa tražila nisam, niti sam ikada tražila da plati bilo šta. Kad god izađemo ja se uvek ponudim da platim i jednako puta smo platili i on i ja. Bili smo zajedno 2 godine, ja imam lepu platu i svaki mesec odvojim od plate neku količinu da kupim sebi nešto kvalitetno i lepo. Npr prošli mesec sam kupila Karl L torbicu od 23k, on je išao sa mnom. Toliko je bio besan što sam ja kupila torbicu da smo se na kraju posvađali, ne zna ni on zašto. Za moj rođendan mi je kupio cveće i kolač, ja se oduševila, izljubila ga on opet besan. Ceo moj rođendan je presedeo besan i rekao da ga ne diram jer ne može da priušti da mi kupi nešto više. I tako svaki mesec on je besan, jer nema, ja ne tražim ništa i opet njegov bes jer ja kupujem sebi skupe stvari. On radi u prodavnici i nema veliku platu, meni to nikad nije bio problem, ali očigledno da njemu jeste, a ne radi ništa povodom toga.
Zaljubila sam se u čoveka koji je užasno površan. To mi strašno smeta. Njemu je samo novac u glavi, luksuz i to ko je šta obukao. Da li je markirano, koji auto vozi itd. Dobar je sa ljudima od kojih ima koristi. Sve sam to prozrela u njemu, jer potičem iz skromne porodice. Kako sam se zaljubila u takvu osobu, ne znam. Samo želim da se što pre iskuliram i ohladim.