Drage mame kad se žalite da vam djeca imaju i dobiju previše slatkiša i pokazujete 16 velikih čokolada, pa spakujte nam bar jednu na odlasku 🤣🤣🤣
Ne znam da li treba da me brine ili raduje činjenica da moja drugarica ne zna značenje termina MILF. U zrelim smo godinama.
Razumem i fobije i anksioznost i nervozu ali odrasle ljude koji samo eto onako mrze da pričaju telefonom, nego će radije čukati poruke s tom istom osobom tri sata u kontinuitetu, e to ne. Treba komunikacija sa nekim da mi se svede na slova. Daleko bilo.
Razmišljam o tome da postanem samohrana majka. Većina muškaraca želi zaposlenu domaćicu. Radim dobar posao, radim i u fušu, uredna sam, znam kuhati, praviti pitu, kolače, popravljati sitnice po kući i na autu, namještaj u cijeloj kući sam bez majstora postavila, samo neke police gdje treba dvoje ljudi uz pomoć, vrata, prozore... I većina ljudi mi i samo kaže uzalud ti dva posla kad ćeš sve ti morati svejedno po kući, a i ja ću morati dijete čuvati, kao da ne postoji porodiljni i otac. A i većina bivših je to i očekivala. Bolje mi je jedno dijete bez "oca".
Za vreme inflacije nije moglo svašta da se kupi, nije se imalo. A ja...želela haljinice, suknjice, cipelice... Dobijala sam samo trenerke, šorceve, pantalone, sve mi je to bilo neudobno, glupo, osećala sam se inferiorno u odnosu na vršnjake. Čekala sam bar leto da mi sestre od tetke daju svoje iznošene haljinice. Bar to! Jednom sam pitala mamu da mi kupi cipelice, rekla da nema para. I tu se meni prekinulo. Nije mi više bilo bitno, nisam tražila ništa od stvari... Nosila i dalje šta mi majka kupi ili daju sestre, čak i kad smo imali puno para. I danas ne marim. Imam para da kupim svašta, ali mi nije stalo. Nisam dobila kad mi je značilo. I nisam nikada izgradila stil.
Odbio sam koleginicu da povezem, smislio izgovor da ne idem u istom pravcu, pravi razlog je što sam se dobro isprdeo u kolima😬
Koliko su odvratne ove pesme u kojima je poenta varanje, tobože voli neku tamo, a ženi se itd. Boleština.
Bili smo u vezi 2 godine. U početku je krenulo kao bezazlena avantura, nešto tajno i uzbudljivo. On najbolji drug mog bivšeg dečka, a ja najbolja drugarica njegove bivše devojke. Posle određenog vremena postalo je ozbiljno i javno. Naši prijatelji su razumeli. Mi smo se toliko zavoleli, upoznali porodice jedno drugom, provodili praznike zajedno, išli na porodična veselja, slave. Ja sam naučila da kuvam za njega, a on je bio tu za sve poslove oko kuće, istu kafu smo počeli da pijemo, čak smo nabavili dve mačke, praktično smo živeli zajedno. I samo jednog dana "puko" je i raskinuo mi je. Već 4 meseca nismo zajedno, ali se idalje čujemo, viđamo povremeno. Bude tu dosta emocija, grljenja, ljubljenja i slatkih reči (nikad sex). On ne želi da se vratimo na staro, bar ne u ovom trenutku kako on kaže, a ja ne mogu da ga izbacim iz glave i misli. Raspadam se bukvalno. Ne znam šta da radim...
Imam bogatog dečka, a ja sam zgodna i želim da se udam gde je dobro, koja ne bi, samo laže. Njegova mama me ne gotivi i redovno se prepucavamo ali nije me briga! Zanimljiv mi je taj rat, mog dečka za to zabole, više se bavi učenjem posla kod njegovog oca, ali zato često odemo na ekskluzivna mesta. Tada njegova mama puca, ali mojoj mami koja je podigla decu ni iz čega, koja se žrtvovala za nas, po 3 posla radila da bar čarape promenimo, nije ni do kolena. Jedva čekam kad se udam da mami i sestrama obezbedim lagodan život.