Imala sam sve što sam poželjela, a opet nisam razmažena. Roditelji su me lijepo vaspitali i uvijek učili da dijelim.
Inženjer sam sa tek napunjenih 22 godine. Ne želim porodicu, ne volim da putujem i skupe stvari. Ne znam na šta da trošim novac.
Ne razumem tolike osude oko toga što neko očekuje da mu neko nekad pričuva decu, npr. babe ili sestre, braća, neki prijatelj.. gde je nestalo prijateljstvo i podrška u ovom svetu? Zašto toliko mrzimo da pomognemo jedni drugima? Pa i te babe su UVEK imale pomoć, UVEK je bio neko tu da im pričuva... i te sestre, braća i prijatelji će imati svoju decu ili će im biti potrebna neka druga pomoć. Pa valjda je moguće da se svi ponekad pomažemo kad je potrebno? Ja nemam decu, pa opet pričuvam sestrino, drugaricino dete ako nemam obaveza, neću propasti ako "izgubim" ta 3-4 sata jednom u dve nedelje... Tako i one meni pomognu šta god mi zatreba... naravno, ne treba iskorišćavati ničiju pomoć, ali ovde ne pričam o tome.
Ponekad čeznem za druženjem, ali čim provedem jedan dan u društvu moram se oporaviti 10 dana da dođem sebi. Toliko mi iscrpi energiju.
Pogotovo kad se družim sa muževom ili svojom familijom. Natezanje, nametanje stavova. Uh, teško prihvataju riječ ne. Guraju dok ne izguraju svoje.
Recite ljudima da vam se sviđaju/da ih volite. Bolje i odjeb, nego kajanje i šta bi bilo kad bi bilo. Znam iz iskustva...
Često sanjam ljude koji su umrli ili me napustili, sanjam da su se vratili i da je sve u redu, da su zdravi i srećni pored mene.
Sinoć mi se u kafiću desio epi-napad.
Nisam mogla da verujem koliko ljudi se smejalo.
Mi starije generacije smo znali iskoristiti svoje vrijeme. S 10 godina prije 30 godina ekipa iz mog kvarta 2 zgrade smo se jedno ljeto dosjetili da bi mogli napraviti svoj turnir u nogometu. Bile su 4 ekipe, igralo se cijelo ljeto međusobno. Bile su to pravi istinski derbiji sa tučnjavama, crvenim kartonima i svime što ide uz to. Na pola "prvog prvenstva" smo napisali i pravila za transfere😂. Ta naša zafrkancija je prerasla u "ozbiljan turnir" od 16 ekipa i ove godine smo organizirali utakmicu osnivača 😂😂😂. Izvorne ekipe (nazivi) i dalje postoje ali članovi su različiti. Imali smo samo 2 lopte, a napravili smo čudo.
Nek mi neko objasni ovo sa tetkama! "Biti tetka je nešto najlepše", "biti tetka ....ti si nečiji ceo svet", "niko ne voli kao tetka...".
Ne poznajem nikoga ko ima normalnu tetku....plus moju sestru zabole du*e za moju decu, moje tetke obe nikad nas pogledala nisu... Gde su te divne tetke??!!
Cigare ostavljene.
Novi posao nađen.
Još samo da se udam i ajde lepo svi u p.m.
Zaista želim da od sledeće godine najveći problem mi bude moje dete, a ne neki muškarac ili ljubav ili šta već.
I da uvek imamo ja i dete finasije i to je to.