Srce mi se para kad cure koriste skupe kreme protiv akni, a koža im je sve gora i gora. Cure i žene zapamtite jednom za svagda. Koža treba uvijek biti hidratizirana. Znači nije dosta svaki dan popiti 1 do 2 litre vode, već svaki dan kada idete na wc, nakon nužde, nakon pranja ruku, morate umivati lice ili utapkati vodu u poseban ručnik samo za lice i utapkavati tu vodu po cijelo licu, obrazi, čelo. Znači ako idete na wc vršiti nuždu recimo 5x na dan, svaki puta trebate umiti lice. Lice uvijek treba biti hidratizirano. Od čajeva odličan za micanje akni i prištića je jedino bijeli čaj i njega možete piti po šalicu max svaki dan, ali lice uvijek treba svaki dan umivati barem 3x na dan svaki dan.
Ali kad vidim da kafić napiše 'naša bašta' a ono samo beton sa stolicama. Gospode bože!
Upravo me ostavio dečko sa kojim sam u ljubavi 10 godina. Napisao jedan roman i završio priču preko poruke. Uvek sam bila tu za njega, kad niko u njemu nije video dobro u njemu videla sam ja. Smirivala sam ga, držala u životu sve sam uradila da bude srećan, ali njemu je i to bilo malo. Verovatno mi je ovo hvala za sve što sam učinila za tebe!
Upoznam devojku u izlasku, svidi mi se, vidim daje mi otvorena vrata sve super, ostavi mi insta. Napišem joj nešto i bude neki chat ali ništa posebno i reko ajd da batalim i ne znam zašto ali pregledam joj profil detaljnije - klasičan narcis svaka fotka je selfi, što je najgore nije silikonjara baš je okej devojka, slučajno otvorim slike gde je ona tagovana i paf - slike sa svadbe i to njene. Iskreno žao mi njenog muža i voleo bih da sazna kakvu fuksetinu je oženio jadnik. Ona je 97 god ljudi nije da ima 19 god pa da mi to ima smisla.
Svi misle da imamo sjajan brak, a istina je, zapravo, skroz drugačija. To su takve užasne riječi, svađe, rasprave, uvrede, s obje strane, da me čudi kako nas niko nije do sada prijavio za nasilje u porodici. Ne idemo nigdje, seks imamo tri puta godišnje i ne znam zaista zašto ostajemo jedno s drugim i dalje. Imamo 36, ništa strašno, mogli bismo oboje krenuti dalje, samo kada bi se bar jedno od nas odvažilo na taj korak.
Imam 27 godina i nikad mi nisu bile jasne djevojke s poremećajima u prehrani, nisam ih razumjela. Radim kao sestra i one su mi česte pacijentice. Da se razumijemo nikada nisam bila bezobrazna prema njima, iako sam ih duboko u sebi osuđivala, jer kako možeš povraćati nakon jela, a toliko gladnih ljudi, ali opet sam si govorila one su psihički bolesne, nisu to odabrale, nitko si ne želi oštetiti zube itd. Uspoređivala sam ih s pušačima, jer kao ni njima, nije im namjera narušiti svoje zdravlje, kao ni tuđe. Uglavnom trudim se biti dobra prema svim pacijentima, bez obzira što ih ne razumijem, osude zadržavam isključivo za sebe.
Eto, tek sad sam i ja jedna od njih, traje nekih godinu dana. Bulimija. Kažem tek, jer su pacijentice uglavnom mlađe, rijeko koja tek u ovoj dobi ima početak bolesti. I dalje mi nisu jasni poremećaji u prehrani. Da pomoć tražim ne želim, jer se sramim, baš zbog osuđivanja kojeg sam imala prema pacijenticama, a sad ga imam prema samoj sebi. Sramim se.
Ne volim onu izreku "svačiji prijatelj je ničiji prijatelj". Ni tu propagandu da u životu nemaš puno prijatelja te da je malo onih pravih. Uopšte nije tako. Ja sam oduvijek imala puno prijatelja, družim se sa dosta ljudi, što muškaraca što žena. Uvijek imam s kim otići na kafu, izaći, otputovati, šta god, čak i kad sam bila u bolnici, uvijek je bila soba puna, i kuća kad sam izašla iz bolnice. Jednostavno, prijatelji smo u dobru i u zlu. A vi koje se žalite kako u životu nema prijatelja, vjv niste imali sreće da ih nađete ili možda niste znali kako da ih zadržite, kako da budete prijatelji njima. Jer to je obostrano, zar ne? Drago mi je što sam ovako druželjubiva, ljudi to cijene.
Mnogi muškarci žele ženu koja radi puno radno vreme, baš kao i oni, ali kada dođe kući, od nje se očekuje da kuva, čisti, odgaja decu, pomaže oko domaćeg, pere odeću, vodi domaćinstvo, a da i dalje izgleda dobro, ostane u formi, bude emocionalno dostupna i plaća pola računa?
U međuvremenu, sve što je druga strana radila je to da je išla na posao i vraćala se kući?? To je ono što danas zovemo "partnerstvo"? A ne … To nije partnerstvo... to je za ženu drugi posao s punim radnim vremenom u štiklama.
A najluđe je to što mnoge žene rade sve to dok ih nazivaju "lenjima", ili "nedovoljnima". U međuvremenu, kada dobiju ikakvu pohvalu to je kao luksuz.
Meni je stvarno bezveze kad vidim ova čestitanja rođendana na društvenim mrežama. Pogotovooo kad roditelj napiše neki tekst za svoje djete, a ono u fazonu ne zna ni da čita. Ili partner koji je tu do tebe i ti mu pišeš da svi vide.
Koji je cilj? Poenta?
Meni bude neougodno iskreno.
Imam koleginicu koja je pre par godina dobila dete. Svaki poklon koje dete dobije ona prvo pogleda (da dete ni ne zna da je dobilo poklon) i odabere svega nekoliko koje da detetu za igru a sve ostalo (bar 3/4 poklona) uvali drugoj deci za rođendane. Koliko ljudi mogu da budu bolesni…