Moj brat ima čudan smisao za humor, naime voli da izmišlja priče sa nevjerovatnim zapletima i priča ih kao da su stvarne, s takvom dozom samopouzdanja da kada priča istinu misliš da laže, a kada izmišlja pomisliš da je istina. Ne koristi to u loše svrhe osim da nasmije ljude. Imamo po 30 godina i tek nedavno sam prvi put provalila dok je pričao nešto da je izmislio, stvarno je talenat, toliko se posveti detaljima. Ne bih bila na mjestu njegove žene🤣
Drug i ja imamo emocije jedno prema drugome još iz osnovne škole (sada imamo po 27 god). Prije 3 godine smo na ljetovanju bili zajedno i on me tada jako uvrijedio. To je i glavni razlog zašto nismo bili zajedno te se on uskoro ženi sa drugom djevojkom i ja sam pozvana.
Da nešto raščistimo ne kaže se kakva majka takva kćer, nego kakav otac takva kćer i kakva majka takav sin. Većini ljudi što znam ženska deca karakterno su na oca, a sinovi na majke.
Zavidna sam, iskreno. Ne radujem se tuđoj sreći, niti tuđem uspjehu, zato što meni ništa ne ide. Prijateljice završavaju faks, dobijaju dobre poslove, nađu bogate dečke, izlaze, druže se, roštiljaju, idu na rođendane, djevojačke, kafe, a ja kao sporedni posmatrač.
Kada vršim veliku nuždu moram da skinem sve sa nogu, znači ništa da nemam na nogama. Čak ni čarape, ni papuče, ama ništa. Ako sam negde van kuće i moram, onda skidam sve dole i patike i čarape, pantalone, sve. Dečko mi kaže da to nije normalno i da je to neki poremećaj i ne razume me, ali ja prosto ne mogu drugačije. Nema šanse.
U bolnici sam zbog dečka. Družili smo se 2 ipo godine i on pre skoro godinu dana raskine sa bivšom, a mi se smuvali pre mesec dana. Uđem ja juče u profil devojke njegovog najboljeg druga i vidim još nije obrisala neke tiktokove. Nisam jela od sinoć i evo me sad u bolnici na infuziji. Iskreno mislim da je bolje da sam mrtva nego ovo da gledam. Plus I on još ima hajlajtove i njegova sestra! JAO ŽIVOTE DA LI JE OVO MOGUĆE😭
Život me naučio da su dve najveće ljudske moći strpljenje u teškim trenucima i ćutanje kad bes prekrije razum.
Toliko sam tužna da bi samo sjela na jedan kamen i plakala 😭
Zgrožena sam kako žene danas slabo poznaju svoje tijelo. Prije nekog vremena na poslu, kolegica 34 godine kaže nam: zašto joj nismo rekli da nakon poroda djeteta, treba se poroditi i posteljica?! Pa halo ženo!
Druga smrtno uplašena, kaže ciklus joj 32 dana, sad dobila nakon 29, trese se žena.
Pa jel me neko zeza da žene s 30, 40 godina nemaju blage veze o životu?
Ceo život se palim na plavokose i plavooke likove, a udam se za smeđeg.