Posle 15 mučkih godina, bez i jednog dana slobodnog, moja majka je rešila da napusti poslodavca narcisa.
Ja ne mogu da vam opišem koliko sam srećna i ponosna na nju, što je napokon rešila dati otkaz tom gadu, i čitavoj njegovoj bolesnoj porodici.
Bože hvala ti 🙏 MAMA VOLIM TE!
Ne znam jesam li staromodna, ali neke stvari mi nikada neće biti prihvatljive. Upoznam tipa koji je obrazovan, uspješan, sasvim solidnog izgleda, ima čak i kuću na moru. Ali ima i kolegu sa kojim ponekad praktikuje trojke sa nekim ženama. I tu pada u vodu sve ostalo. Daleko od morske... Stvarno nisam lažno moralna niti me je lako skandalizovati, ali ovo mi je ljigavo. Stvarno se ne mora sa svakim u krevet i ne mora svaki odnos da se pretvori u se*sualni.
Stvarno ne znam šta je sa ovim današnjim ženama. Em što sve puše cigarete, 'aj, oguglao sam, ali većina su noćni tipovi. Jedna ozbiljna veza i brak su mi se raspali baš iz tog razloga nekompatibilnosti u kom delu dana smo aktivni. Meni se "gase motori" već u 10. U pola 11 moram u krevet. To je moj bioritam. Naravno, mogu nekada da napravim izuzetak, ali bio sam u situaciji da živim dva puta sa osobama koje u 1 noću imaju snagu za učenje, se*s, rad i prisiljavale bi me mesecima da ležem u 00, 1 ili 2, pa ih onda još moram da ih budim za posao... "Dnevna" sam ptica celog života, takav mi je bioritam. Gledam sestru, prijateljice, ma 90% žena koje znam su takve. U stanju su (ako ne rade) da spavaju do 11AM ili preko, ali zato noću... Odakle im snage? Sa druge strane, ja lako ustanem u 6 ujutru, pa moram i da legnem kad je vreme.
Izlazili smo nekoliko godina, razišli se mojom krivicom. Mislio sam da ću je zaboraviti. Oženio se, dobio dijete, mislio da mi ide dobro. Prije nekoliko dana je vidim i sve do sada je palo u vodu. Ne mogu da ostavim ženu i dijete, a ne mogu da ne mislim o njoj.
Kako se borite sa napetošću i tremom. Pred svaki javni nastup, važan dogadjaj, srce mi počne lupati i glas drhti. Kad sam u kući sa porodicom sve je drugačije.
Koliko ja obožavam prirodne plavuše da to nije normalno. Nažalost, do sada nikada nisam imao priliku da mi bude djevojka jedna od njih. One su po meni najženstvenija "vrsta" žena na ovom svijetu i kao da sam zbog toga stvorio sebi neki strah da flertujem sa njima, sa drugim ribama ide okej, stvaram komunikaciju, bacam fore itd ali kada su plavuše u pitanju, meni kao mozak da blokira i izgubim tlo pod nogama. Bukvalno na njih gledam kao na boginje, eto. Nadam se da ću zbariti neku u skorije vrijeme jer ja ne vidim svoju budućnost bez plave kose.
Sve sam u životu dobila teškom mukom. Završila težak fakultet uz mnogo muke i odricanja, posao teško našla i teško napredovala. Svaku marku sam zaradila sa 10 prstiju. Na svakom životnom polju sam se morala dobro pomučiti. Mislila sam da će ta ravnoteža i kosmička pravda da se uspostavi bar na emotivnom polju, da ću dobiti ljubav kakvu zaslužujem. Međutim i tu sam morala da se mučim i "borim" za dečka, on se ponašao kao dijete koje ne zna šta hoće u životu. Zaista, tu nisam mogla više da se mučim i trošim svoju energiju i živce te sam raskinula. Tako je i u ostalim međuljudskim odnosima. Pustila sam sve koji nisu željeli da se zadrže u mom životu... nikada da mi se nešto "samo od sebe" postavi, za sve moram da se mučim i kidam. Život je nepravedan. I grozan.
Godinama sam u inostranstvu i kada dođem nikako ne izlazim sa drugaricama iz srednje. Nakon prve dvije godine kad sam izašla sa par njih sam skapirala da su one iste osobe kao u srednjoj školi i da se kod njih u glavi ništa nije promijenilo. Njihova obaveza se samo promijenila, nije više škola nego djeca ali kad pričaju tu nema razlike kao da dana nisu imale životnog iskustva posle srednje škole. Ja ne mogu to da slušam. Imam skoro 30 godina i imam osjećaj kao da pričam sa nekim ko ima 16 godina. Ljepše mi je da su mi u lijepom sjećanju, nego da se razočaram i plus potrošim sat dva na ogovaranje tuđeg izgleda i života i komentarisanje nekih gluposti.