Radim u jednoj klinici gde su uglavnom žene. Sve su uglavnom udate pa i one mlađe. Kad god dođe neka mlada pacijentkinja na terapiju koleginice me smaraju sa neprimerenim komentarima tako da bude neprijatno i meni i tim pacijentkinjama. Tipa vidi ovu baš je za tebe, prepušta tebi ovu i namignu mi. Jedna devojka se toliko neprijatno osećala da je dolazila par puta i prosto prestala. A nekad sam se ja pravio da radim nešto drugo kako njima ne bi bilo neprijatno. Radim u zmijarniku.
Ako žalim za nečim vezano za bivšu, onda to jedino može biti njena ljepota. Od usana do stopala, bila je Božiji dar ljudima o savršenstvu stvaranja. Samo mi tijelo nedostaje, ništa više.
Nikad mi nije išao engleski iako sam ga jedne godine imala na faksu. Izlazila par puta na ispit i nikako da ga položim. Pošto je profesorka vrtela oko 4 ista testa stalno odlučim ja da naučim napamet. Pošaljem testove sestrinoj drugarici koja radi kao nastavnik engleskog u školi. Reši ona to meni, ja sve lepo naučim. Stigli rezultati i ja joj javljam srećna da sam dobila 6. Ona u neverici terala me da idem da pogledam test jer mi je sve lepo uradila. Više se ona iznervirala od mene.
Krivo mi je što mi dečko retko udeljuje komplimente. Isto me gleda i sređenu i kad sam u džaku, a ja bih volela da mu bar oči zasijaju kad me vidi u haljini. Lepo se slažemo, seks nam je odličan, ali značilo bi mi da nešto i kaže. Dešava se da me prolaznici skeniraju više od njega, i ne znam da li ga zaista privlačim...
Znate onaj osjećaj, kada jednostavno, koliko god se trudili u svim sferama života, da na kraju dana ste opet sebi nedovoljni. Možda sam mogla ono, možda je on želio drugačije, možda sam ja luda... Nemojte dozvoliti sebi nikada taj osjećaj. To nedovoljno okolina čini, ne vi sami.
Imala sam drugarice koje su završavale teže državne fakultete (medicinu, ekonomiju, pravo, itd), a gledale realitije i serije po televiziji, jedine teme su im bile tračevi, estrada i izlasci. I dalje mi nije jasno kako su uopšte uspele da završe.
Imam svoje društvo s kojim se često viđam, jer kad bi moj partner došao u iskušenje da bude s drugom osobom ne bih željela saznati.
Kolege na poslu mi užasno crpe pozitivnu energiju. Ogovaranje, besmislene priče, glupe teme koje nemaju ni kraja ni poentu, smicalice... nema kraja. Kad dođem kući prosto mi je dan sra*e. Pokušao da izbegavam ali je nemoguće jer je takav posao. Često se desi da me zovu tokom dana i uveče jer eto, ima nova priča u firmi. Razmišljao da promenim posao ali jedno je fakt...gde god bio mentalitet ne možeš promeniti.
Na poslu imam određene kolege koji jedni druge ogovaraju a svaki dan se druže i piju kafu. A mene koja ne volim da ogovaram i gledam svoja posla su odjednom otcepili i od tih 15 minuta pauze kada smo se skoro svi okupljali. Samo ne znam dal će se ikad saznati šta su jedni o drugima pričali i dal će se posle toga pomiriti i biti opet "super". Kad bih samo rekla neke stvari što sam čula šta jedni o drugima pričaju dal bi uopšte razmislili kakvo mišljenje ima ovaj drugi. A nekada mi krivo što budem uglavnom sama a opet bolje sama nego sa nekima koji i mene ogovaraju.
Na mom telefonu blokirala sam ga gde god sam mogla... Ali kolika sam ja jadnica govori to da svakog dana uzmem mamin telefon, uđem na njen viber i kucam njegov broj telefona da bih videla kad je bio aktivan... Na šta sam spala, da Bog sačuva...